Odškrineš vrata, a bujica ih izvali

Da li se najpoznatiji lingvista Srbije umorio? Iza njega, nije ih ostalo mnogo. Šta ako sad navale ćiriličari?

Akademik Ivan Klajn (slika preuzeta sa srbijanet.rs)Nekoliko medija prenosi reči akademika Ivana Klajna u članku koji je prvi objavio list “24 sata” pod naslovom “Daunloud i guglovanje uskoro u srpskim rečnicima“. U tom članku se obrađuje uvek vruća tema prihvatanja tuđica u jeziku.

Većina navoda u tom članku je zasnovana na poznatom i opšteprihvaćenom pristupu po kome važi da reč koja je u živoj upotrebi treba da ima svoje mesto i u matičnom rečniku jezika. Citat:

…Usput, počeli smo redovno da koristimo i „guglanje”, „aploud”, „lajkovanje”, „daunloudovanje”…
– Naravno, ti izrazi su ušli u upotrebu i kad-tad moraće da se nađu i u rečnicima. Ali kada je reč o SMS-u i omladinskom žargonu, to treba pitati lingviste koji su bolji kompjuteraši od mene – kaže Ivan Klajn.

Oduvek sam se divio sposobnosti profesora Klajna da u malo reči kaže mnogo. Doduše, u tom pogledu mi je slab uzor, jer ja nemam tu veštinu (štaviše, znam da mi je to jedna od najvećih slabosti u izražavanju). Međutim, zabrinjava me to što prosečni čitalac nije sklon čak ni prostom raščlanjavanju tuđih misli i izjava. Pogotovo smo skloni selektivnom pamćenju, takvom da citate poput ovog iskoristimo samo u njegovom delu koji je prikladan kao podrška našem stavu, pa ma kakav bio. Učiniću drskost da proanaliziram taj citat – ne da bih se pravio pametan, nego baš da bih uspostavio neveselu prognozu mogućeg tumačenja u javnosti.

Ej! Pa i ja sam javnost! Hoću svoj deo, nećete da me prevarite!

Naravno, ti izrazi su ušli u upotrebu i kad-tad moraće da se nađu i u rečnicima.

Izjava je tačna, nije neobična i znači tačno to i samo to što je rečeno. Posao rečnika je da popiše sve reči koje su upotrebi. Međutim, ako ova rečenica ostane izolovana, kao što preti opasnost da hoće zbog uobičajene površnosti koju čitaoci vesti iskazuju, nastaće cirkus. Kao kad odškrinete vrata da proverite kako je napolju, a bujica navali u kuću, izvalivši usput i vrata i sve iza njih.

Primetite da profesor Klajn nije rekao da to znači da se tim rečima treba i služiti. On se ovde neće hvatati problema opšteg stila i kakvoće izražavanja, jer ga to niko ne pita u ovom razgovoru, a nema načina da se pomene u kratkoj digresiji. Ipak, učeni sagovornik nas dalje upućuje u ono što misli o tome:

Ali kada je reč o SMS-u i omladinskom žargonu…

O žargonu, da ponovim. O omladinskom žargonu, da budemo precizniji, onom delu slobodno formiranog govornog jezika koji predstavlja izraz bunta generacije, a ne suštinski činilac jezika.

…treba pitati lingviste koji su bolji kompjuteraši od mene.

Profesor Klajn je intelektualac prvog reda, od one retke vrste koja nema potrebe da prikriva ono što ne zna. To je odlika čestitih i mudrih ljudi. On zna da među njegovim kolegama ima i onih koji su bolje nego on upućeni u problematiku terminologije u računarstvu. Možda je mislio na Vladu Đukanovića, lingvistu sa kojim sam imao jedinstvenu priliku sarađujem i iskreno zadovoljstvo da naučim mnogo od njega. Poznato mi je da između njih dvojice vlada međusobno poštovanje.

Međutim, ovo je već treća parcijalna teza u pasusu i do nje prosečan čitalac novina neće doći; a ako i dođe, neće je upamtiti. Ako je i upamti, neće naći za shodno da razmisli, iako je to deo jedne celovite misli.

Jednog dana ćete možda čuti nekog polupismenog mrsomuda kako citira samo prvu prosto proširenu rečenicu iz izjave (“Naravno, ti izrazi su ušli u upotrebu…“) i sa tom polutezom izvađenom iz konteksta se posluži kao krunskim dokazom da, eto, i najugledniji lingvista u Srbiji misli baš tako. Ako vam se to desi, ne čudite se: to su uobičajene tehnike galamdžija. Ako se desi da mu oponirate navođenjem čitave izjave i tumačenjem koje je verovatno tačno – za razliku od njegovog tumačenja – nastaće galama u kojoj vi više nećete moći da dođete do reči.

Svemu tome će biti krivi dripci koji su uvežbani da pišu vesti tako da senzacija prevlada nad suštinom. Pazite ovo – sledeći tekst je tačni nastavak istog članka.

Ipak, kaže da već sad ne bi trebalo da bude problema ako se u pismenim zadacima nađu neki od pomenutih izraza.
– Lično mislim da upotreba tih izraza nije greška dok neko ne smisli adekvatnu zamenu i ne unese je u školske programe. Nažalost, mi nemamo odgovarajući postupak za uvođenje novih reči, sve ide stihijski i nema zvanične procedure – kaže Klajn.

Kao prvo, čemu to “ipak”? Ne postoji nikakva kontrateza u izjavi u odnosu na prethodnu, niti može da se uoči ma kakva kontradikcija. I opet, šta će biti ako neko upamti samo ovaj deo izjave:

…ne bi trebalo da bude problema ako se u pismenim zadacima nađu neki od pomenutih izraza.

Ispašće da je takav način izražavanja dobro koristiti jer, eto, reče Klajn da može. I opet, šta ćemo sa nastavkom koji opet neće primetiti niko od onih koji novine čitaju dijagonalno:

Lično mislim da upotreba tih izraza nije greška…

“Aha: rekao je da nije greška!”, povikaće oslobodioci od valjanog i bogatog jezika. Srediće oni već nekako da se ne čuje drugi deo izjave, jer ako je oni ne razumeju, nećete vala ni vi smeti da je apsolvirate:

…dok neko ne smisli adekvatnu zamenu i ne unese je u školske programe.

Akademik Ivan Klajn (slika preuzeta sa 24sata.rs)Profesor Klajn je ovde malčice klecnuo pred činjenicom da su za mnoge od tih termina, umesto kvazi-jezičkih kovanica, već smišljeni valjani prevodi koji funkcionišu čak i van uskog konteksta (download = preuzimanje; upload = slanje, upućivanje). Njihovo širenje usporavaju, pa čak i sprečavaju mnogi koji bi inače bili ključni rasturači boljeg jezika – novinski komentatori, TV autori, priučeni profesori informatike u školama… Često su to ljudi koji sami odluče da im se neki termin lično ne dopada, bez ikakvog čvrstog argumenta da zapravo ne valja. Do kraja, profesor Klajn će reći i ovo:

Nažalost, mi nemamo odgovarajući postupak za uvođenje novih reči, sve ide stihijski i nema zvanične procedure.

Da zbog nedostatka tog postupka često nastaje papazjanija, nema dileme. Da nema zvanične procedure, naučio sam odavno baveći se pitanjima jezika u projektima lokalizacije softvera. Ali, reći da sve ide stihijski, pomalo je uvredljivo čak i kad to tvrdi profesor Klajn.

Neće biti da baš sve ide stihijski, mada moram da se složim da stihije svakako ima previše. Postoje i ozbiljni, lingvistički utemeljeni i akademski podržani projekti lokalizacije u primenjenom računarstvu u Srbiji. O tome bi javnost mogla da sazna više (i bolje!) kada bi uopšte postojala bolja podrška tim projektima. Ono što bih mogao da kažem na tu temu ipak bi bila digresija. Osim toga, ima na tu temu i boljih diskutanata od mene. Ja samo ne želim da krivo tumačene parcijalne izjave budu korišćene kao alibi onih kojima do kakvoće jezika uopšte nije stalo; a takvih je mnogo više nego što biste mogli i pomisliti.

Na kraju, ipak digresija: nedavno je jedan mladi kolega, analitičar medija po struci, moj stav o određenoj temi protumačio rekavši da ću ispasti veći hejter od njega u nekakvim krugovima sa kojima ne želim da se identifikujem. Na stranu odvratna žargonska reč kojom sam opisan, na stranu i činjenica da ja nisam nikakav mrzitelj. Ispalo je loše ili neispravno, nisam baš razumeo, to što sam o ružnim i neispravnim stvarima pričao oštrim tonom umesto ružičastim floskulama iz filtriranog rečnika nezameranja. Reci popu pop, a bobu bob.

(Via)

8 komentara na temu “Odškrineš vrata, a bujica ih izvali”

  1. U Srbiji mnoge institucije ne funkcionišu, a jedna od njih je i Odbor za standardizaciju srpskog jezika.

    Kako se njihov javašluk i nerad očitava u realnom životu?

    Tako što nemamo adekvatan mehanizam za prihvatanje stranih, mahom engleskih izraza, bilo da je reč o terminima iz oblasti informatike, tehnologije, ekonomije, mode, zabave itd. Sve se radi stihijski pa nije ni čudo što dolazimo u situaciju da se srpski jezik polako ali sigurno pretvara u “serbish”.

    Kad se na to doda hronična nepismenost novinara i činjenica da ćeš pre naći nudistu na Antarktiku nego lektora u srpskim medijima, jasno je zašto smo tu gde jesmo.

    Napomena za one koji me ne znaju: Nisam nikakav jezički purista niti ćiriličar, jasno mi je da je uticaj drugih jezika na srpski neminovan, ali isto tako smatram da moramo imati način da kanališemo taj uticaj. Ništa bolje/gore nego što to rade ozbiljne nacije.

    Za kraj, evo jednog zanimljivog testa. Pronađite sve pravopisne i gramatičke greške u sledećem tekstu:
    “Odmalopre je nestao fascikl koji sadrži dosje o latinskoameričkim dilerima kokaina.

    Elvis Presli je bio najprvi muzičar koji je promovisao serfovanje.

    Al Pačino je tokom boravka u San Fransisku kupio skafandar jer se plašio da ga ne zarazi neki sifilitičar.”

    Kakve ovo veze ima sa tekstom na blogu? Videćete. 🙂

    1. Osam eksplicitnih grešaka i dve moguće za koje nisam siguran, ali bih proverom u knjigama starostavnim 🙂 mogao da odredim. Prebrojavam i četr 😉 zamke za koje će nesigurni pomisliti “bolje da ovo proglasim greškom” i time ugaziti gde seveć ugazi kad se tako postupi.
      No, pretpostaviću da na mene nisi ni mislio u ovom testu, jer ti znaš da ja Pravopis i jezičke priručnike uzimam u ruke skoro svakodnevno (џииии, вот а декадециии!). Stoga sam rešio da ne navodim rešenja testa redom. Ali vidiš, sad bih baš mogao da te pozovem kao gostujućeg autora na blogu. Zato, junačino, kreni polako da spremaš članak 😀

      1. Ako pođemo od toga da je Ivan Klajn naš uvaženi lingvista te da se njegovi jezički priručnici mogu smatrati dobrom dopunom za zvaničan pravopis i gramatiku, onda navedeni tekst ne sadrži ni jednu jedinu grešku. 🙂

        Krenimo redom:
        1. Prilog odmalopre se smatra ispravnim oblikom;
        2. Imenica fascikl je jednako ispravna kao i fascikla;
        3. Pridev latinskoamerički je jednako ispravan kao i latinoamerički;
        4. Pridevi najprvi, najposlednji, najzadnji mogu se upotrebiti kao pojačani oblici od prvi, poslednji, zadnji;
        5. Klajn smatra da je Presli ispravna transkripcija engleskog prezimena Presley;
        6. Reči serf i serfer se smatraju ispravnim i imaju prednost u odnosu na opšteprihvaćene oblike surf i surfer;
        7. Klajn smatra da je Pačino ispravna transkripcija italijanskog prezimena Pacino;
        8. Iako je prema pravopisu San Francisko prihvaćen kao ustaljen oblik, Klajn smatra da je po izvornom izgovoru tačnije napisati San Fransisko;
        9. Oblik sifilitičar se smatra ispravnim, a sifilističar pogrešnim.
        10. Klajn daje prednost obliku skafandar u odnosu na skafander.

        Sve navedene tvrdnje potiču iz Rečnika jezičkih nedoumica, definitivno najpoznatijeg Klajnovog dela.

        I šta sad to znači?

        To znači da nam je jezik strašno zapušten, da su čak i najpoznatiji lingvistički priručnici neažurni i prepuni arhaizama, da tela poput Odbora za standardizaciju srpskog jezika funkcionišu samo na papiru…

        Veći deo krivice je na državi, ali i lingvisti snose odgovornost jer se nisu izborili za bolji položaj i veću finansijsku podršku.

        Problem je, kao i obično, što neće samo da se uradi.

  2. Samo ne razumem zašto u rečniku treba da bude mesto rečima koje su za izbegavanje. Zar nije to kao kad bi neki državni muzički arhiv trošio police na svako đubre koje se ikada prodavalo?

    Đukan koga spominješ je sasvim prijatan čovek. Razmenio sam sa njim desetak poruka u vreme dok je na TV Politika imao svoju petominutnu emisiju. Batalili smo kada na jednu moju tvrdnju nije imao valjan odgovor. “Izvinite, ovih dana imam ekstremno mnogo posla”, tako reče i uteče.

    1. Nisu to reči za izbegavanje. U korpusu jezika čak i takve reči imaju svoje legitimno mesto, ne manje nego što su lokalizmi ili stručni žargoni. Lajkovanje, edovanje, guglanje, štatijaznam, nisu ništa lošije po svojoj morfologiji nego što su to manžetna, štucna i šrafciger.
      Ali, ako nisu za izbegavanje, valja ipak reći da jesu za ograničenu upotrebu u okviru žargona određenih grupa.
      Uzgred: posao državnog muzičkog arhiva, ukoliko takva institucija postoji, trebalo bi da bude baš ta koju pominješ: da arhivira sve, od remek-dela do notornog đubreta. Nije posao arhiva da ispoljava vrednosne sudove i kritičke stavove, nego da arhivira materijale koje će neko u budućnosti moći da koristi za bilo šta čemu nađe potrebu.

  3. Ajd baš ću da pitam ove u Kinoteci da li lajkuju domaće porniće i da li ih imaju sve. 🙂

Komentari su onemogućeni.