A kako će sići?…

Nije za one sa slabom petljom. Ja se plašim visine i deset puta sam došao u iskušenje da prekinem gledanje. Kako god, izdržao sam. A vi ste upozoreni.

Elem, čovek se penje na vrh komunikacionog tornja visokog jedva 538,8 metara… Pih, pa to nije ni 540 metara…

 

Koliko god da plaćaju ovu dvojicu, nije dovoljno.

(Tnx Ajgor)

3 komentara na temu “A kako će sići?…”

  1. Miloš, moj drugar, kači neke tanjire za net po stubovima. Ako se dobro sećam njegove priče naš najviši stub ima 200m, kod Subotice je. Ali prilično je humaniji za raditi, gore ima platforma pa možeš da se izvališ ko kobac ako si umoran. Jednom je neke bravare morao da šutira u dupe da bi sišli. To je bilo kod Vršca. Popeli se ljudi nekako da mu završe i izvare neku gvožđuriju ali na kraju nisu smeli da se skalaju nazad (dole). 🙁

  2. E, da su poneli i foto(?)aparat mogla je ispasti simpatična fotka dana. C, c, c!
    Analiza, ugrubo:
    brzi lift do najviših kancelarija u Empire state bldg (cca 360m) putuje oko 1,5-2 minuta, ako se dobro sećam. Horizontalno, peške za 540m neka treba nekih 5 min.
    Odprilike toliko mi je trebalo da se popnem na 10 puta nižu kolonu, sa sve redovnim penjalicama sa leđobranom. Tako cenim da je za ovo penjanje, samo efektivno, potrebno reda veličine 1-1,5 sat od kote nula (osim ako ne postoji lift do nekog nivoa, u šta čisto sumnjam…). Sve dalje je za “čitajmo između redova”: ukupno vreme na visini, adrenalin, puls, krvni pritisak, niži vazdušni pritisak u korelaciji sa naporom i znojanjem, te neizbežnim vetrom, pa fiziološke potrebe, radoznale ptice, insekti, spiker spominje i nevreme, temperatura metala na suncu, rukavice se pocepaju, pertla se odveže, ispadne šrafciger, ama šta god čovek pomisli – zdravo jako ne valja!
    Održati koncentraciju istovremeno sa tako dugim fizičkim naporom je … (upiši pridev po volji). Pobediti u finalu Wimbledona bez izgubljenog poena?
    Izgleda da ima ljudi koji i to mogu.
    Negoooo, jbš inženjera/e … 🙂

Komentari su onemogućeni.