Fotografija dana, 17. septembar 2011

Ponekad moraš da se snalaziš kad te bace usred nekog usiljenog društva. Ja tada odaberem fotografiju kao izlaz. To jest, ukoliko imam šta da slikam.

Bili smo na nekakvom rođendanu. Sedeli smo u nekom ćumezu sačuvaj bože, sjatila se bratija u kojoj ima svakakvih likova, gde prolaze samo kurtoazni i usiljeni razgovori o temama koje nikog normalnog ne mogu da zanimaju. I još povrh svega, stihija od organizacije i logistike: do čaše lošeg vina sam uspeo da dođem tek u trećem satu sedenja, kasno posle večere: iskoristio sam prvi kontakt očima sa konobaricom te večeri dok je pokušavala da mi utrapi kafu i pitao sam je da li mogu i ja večeras nešto da popijem, osim mineralne vode. Jebote, uspelo je: već posle deset minuta sam dobio čašu “ždrepčeve mokraće krvi”.

Dosađivao sam se, a ja ne volim da se dosađujem; hteo sam da odem kući, ali sam se plašio da će neko da primeti; a i ne volim da Jasna noću ide sama pešice ulicama. Očajnički sam pokušavao da izbegnem razgovor sa ljudima oko sebe, jer zbog lošeg raspoloženja nisam bio dobar sagovornik. Palo mi je na pamet da lovim izbekeljene face (a nije da ih nije bilo), ali nisam imao uslova da slikam bez dodatnog osvetljenja, a tako bih bio upadljiv i paparazzo-efekat bi izostao. Probao sam da se potpuno isključim i uživam u muzici Demisa Rusosa (!), ali od dreke tokom usiljenih razgovora sa barem tri strane nije bilo života. Don't tell anyone smile

U toj sveopštoj smaračini i teskobi, jedinu zabavu mi je pružila jedna polica puna terakote koja je, nažalost, bila smeštena u polumraku i na mestu koje nije pristupačno, inače bih vrlo rado izdangubio bar pola sata pripremajući scene i slikajući ih. Tek kad se deo tzv. društva oprostio i otišao, smogao sam volje da pomerim jednog nedužnog sapatnika kako bih prišao polici. Namerio sam da uslikam dve skulpturice od terakote – dvojicu arhetipskih Lala koji stoje na ludajama (AKA bundevama). Tresnuo sam samo dve ekspozicije; prva je proglašena valjanom, mada je moralo da radi kloniranje elemenata koji su kvarili scenu. A rezultat:

Fotografija dana za 17. septembar 2011.

Jedva je nekako “izvadih” da prođe. Više sam nezadovoljan nego zadovoljan: ništa pametno nisam izveo, ništa nisam naučio, nekoliko sati života je bačeno u vetar. Mišn not akomplišd, ali kakvo je veče bilo, odlično je… Sick smile Jer nakon povratka kući više nisam imao volje ni za kakav iole ozbiljan rad.

5 komentara na temu “Fotografija dana, 17. septembar 2011”

  1. nekoliko sati života je bačeno u vetar

    Za ovakve stvari narod ima onu (koja se skoro svima odavno popela na glavu) “Ko zna za šta je to dobro”, a ja gledam na to nekako u stilu – da nema ružnih trenutaka ne bismo znali da cenimo lepe. 😉

    P.S.
    Kad mi zafale ružni trenuci, zakažem posetu zubaru. O:)

  2. … čašu “ždrepčeve mokraće krvi”

    :)))
    Kupujem!

    Uzgred, ne znam kako neko može ozbiljnim da smatra vino koje se otvara poput piva ili kisele vode… :

    1. Bez sve šale: valjano apliciran krunski zatvarač je pouzdaniji od pampura. Samo što to nije füno…. 😉

      1. Ne verujem da je (samo) u fünoći razlog. “Pivski” zatvarač mi deluje mnogo osetljiviji u transportu. Takođe, kod pampurskih zatvarača lako (i bez otvaranja boce) provališ da li (pampur) radi svoj posao…

        Al’ dobro, kod pampurskih “stoji” i onaj stari marketinški zakon koji sam upravo smislio:
        “Ako i prodaješ go*no, zapakuj ga u celofan!”

      2. Navat’o sam danas (uh, juče!) jednog porodičnog prijatelja, pa ću pokušati da prepričam šta mi je objasnio oko pampursnog zatvarača. Čovek je daleko od somelijera, al’ je (za mene, laika) amaterski stručan. 😉

        Prednost pampurskog zatvarača je u celofanu koji se nalazi na grliću boce. Ako je pampur dobar, odnosno dihtuje, te nije postao porozan/šupljikav, celofan mora da bude slobodan toliko da se može okretati duž vrata boce. Dakle, pre otvaranja boce valja probati okrenuti taj celofan. Ako je celofan zalepljen za bocu, sva je prilika da je pampur “popustio”, te da je vino postalo sirće ili započelo taj proces…

Komentari su onemogućeni.