Fotografija dana, 5. novembar 2011

Usporen dan na Suštini pasijansa, moralo je da bude tako. Ja to tako zato što je bio divan dan, divan dan, divan dan, sve sa doboš tortom, jedinom koju volim da jedem. A imam i novi fotoaparat, nosim ga stalno oko vrata.

Iako sam imao i te kako mnogo posla da završim – od one vrste koja samo subotom može da se zgotovi, nakupljeni poslovi bez roka i sitnice koje su nebitne, ali ih valja pozavršavati – opustio sam se i iskulirao malčice. Dao sam sebi za pravo. Zato i lakši ritam na Suštini pasijansa, sve sa pometnjom koja je nastala nakon što je prethodne noći pukla baza, pa se povratila, a jutarnji video klip iz volšebnih razloga dočekao veče da bi bio Privremeno rešenje, dok ne kupim DSLR...aftamacki objavljen… Ne, neću se nervirati zbog tehnologije, bilo bi to glupo.

A onda sam od svojih devojčica dobio fotoaparat na poklon… Čule su, valjda, da planiram nabavku, pa su pomislile da mi pomognu… Winking smile I sad se Jasna pita da li će moja pretnja o stalnom nošenju ovog uređaja oko vrata biti stvarno ispunjena li sam se samo šalio. Sirota, moraće da dočeka prepodne da bi saznala. Smile with tongue out

A zašto da ne bih. Istina, ne mogu da provalim gde se stavlja memorijska kartica (ili ide film? a možda čak i fotografska ploča?), ali neću da budem sitničav…

U “vrućem lageru” tema za projekat “jedna na dan”, sad postoje teme koje čekaju da se uluči prilika; prosto, ne budem li imao neku akutnu temu, eto prilike. A u danu za mnom nije bilo druge, nego da uslikam butelju od pečene zemlje koju sam, sve napunjenu Bikaverom, vinom koje volim, dobio kao rođendanski poklon od brata i snaje. Mmmm!

Improvizovani studio je sklopljen za pet minuta, malo sam se namučio sa svetlom (uh… ovo postaje sve komplikovanije), ali sam dobio pristojan rezultat…

Fotografija dana za 5. novembar 2011.

Ponavljam po stoti put: nema veze što niste profesionalac, pa nema smisla da trošite pare na ozbiljnu rasvetu i ozbiljne (i ne baš jeftine) pozadine. Može to i za 150-200 dinara investicije: kupite crni hamer i nađite način da ga postavite u zakrivljeni položaj od ravni stola do dovoljno visoke pozadine. Nađite neku pristojnu baterijsku lampu (ili više njih) kao osvetljenje iz ruke dok ne nabavite prave reflektore ili soft box. Postavite fotoaparat na stoni ili visoki tronožac i naučite da okidate odloženo ili udaljenim okidačem. Naučite da kompenzujete temperaturu svetla kako valja – i slikajte male objekte u improvizovanom kućnom studiju do mile volje. I, pobogu, eksperimentišite koliko vam srce ište.

U međuvremenu, treba li da pominjem? Dakako: mišn akomplišd. Hot smile

Moj sledeći plan je proširenje izbora boja pozadina. Moraću da potražim malo kvalitetnije kartone u raznim bojama. Valjaće mi za zimske projekte koji dolaze.