Fotografija dana, 17. decembar 2011

Pade mi na pamet jedna priča dok sam aranžirao večerašnju fotku…

Jednom prilikom, Salvador Dali je naslikao Galu sa dva režnja pržene slanine koja su nonšalantno stajala na njenim ramenima, poput nekakvih epoleta (ne mešajte tu sliku sa onom čuvenom “meki autoportret sa prženom slaninom”). Kada je bio upitan da objasni simboliku te bizarne kombinacije, rekao je: “Najviše na svetu volim Galu i najviše na svetu volim prženu slaninu. Nisam mogao da razdvojim te dve ljubavi tog dana.”

Sad, ne mogu baš da tvrdim da najviše na svetu volim lišće i klikere, a obaška ne mogu da se poredim sa ludakom iz Figerasa. Ali večeras mi naspelo da napravim nešto na granici bizarnog. Počelo je tako što sam posle kiše izašao na balkon, pa u jednom ćošku našao gomilicu uvelog lišća. Nisam časa časio: zgrabio sam lišće, stavio ga na tronožac koji se tu zatekao, uneo to u sobu, pa pride posuo lišće klikerima. Slikao sam sa stalka, osvetljavajući baterijskom lampom koja baca žuto svetlo. I ispade ovo:

Fotografija dana za 17. decembar 2011.

Postprodukcija je bila prosta. Isekao sam kadar u kvadrat da bih istakao oblik u pozadini, malo se poigrao sa kontrastom i rasporedom jačine boja i to je bilo sve. Mišn akomplišd. Just kidding

Ne znam šta ću sa onim pokušajem da uhvatim odskačuće klikere. Znam kako bih, ali ne znam gde bih (joj… znam, ali to bi bilo teško). Ne predajem se, bar ne zasad…