Nauči da fotografišeš onim što imaš

Ne dešava se često da čovek naiđe na ovako mudro i precizno izrečenu misao. Ta misao je besprekorno tačna, ali mi je teško da opišem u malo reči. A moram, jer mi je pomogla da zatvorim krug.

Činjenica je da relativno malo fotografa ikad ovlada svojim medijem. Umesto toga, dozvoljavaju mediju da ovlada njima...Listajući neki blog o fotografiji, naiđem na preporuku za jednim citatom koji ću vam prevesti; nadam se da neću mnogo pogrešiti u prevodu (posle ćete videti adresu izvora):

Činjenica je da relativno malo fotografa ikad ovlada svojim medijem. Umesto toga, dozvoljavaju mediju da ovlada njima, te poput hrčka u točku neprekidno trče ukrug od novog objektiva do novog papira, od novog razvijača do nove spravice, nikad ne ostajući na istom komadu opreme dovoljno dugo da bi naučili sve o njegovom kapacitetu, najzad se gubeći u lavirintu informacija koje su od male ili nikakve pomoći, jer ne znaju šta će sa njima.

Lako ćete u ovim rečima prepoznati svakog tehno-manijaka (bilo koje vrste) koji juri svoj rep kupujući novi komad hardvera čim se pojavi bolji od onog koji je kupio pre dva meseca. Među foto-frikovima takođe ima takvih; to su ljudi koji troše strašne pare u iluziji da će tako postati bolji fotografi. A fotografija je skup sport.

Ali, čekaj malo – niste čuli ono najbolje o ovom citatu.

Ovu izjavu je izrekao legendarni fotograf Edward Weston. Niste čuli za njega? Saznajte o njemu! On je ovu izjavu napisao 1927. godine.

Da, pre skoro 85 godina.

I šta je drugačije? Drugačije je to da su papir i razvijač postali anahroni, mada ne i izgubljeni pred digitalnom tehnikom – i to je sve. 85 godina kasnije, ovaj citat nije izgubio ni mrvu od svoje suštine.

Citat i komentar sam našao na stranici na blogu Fro Knows Photo. Pogledajte ovde i komentar koji Fro daje o ovoj izjavi, podržavajući je.

E sad, zašto sam se toliko popalio za ovo? Zato što sam prepoznao svoje sopstvene stavove u toj priči. A pride i jednu nedavnu epizodu.

Elem, ima jedno desetak dana, otprilike… Jedan poznanik mi šalje mail i kaže kako je video moj blog i kako mu se dopadaju fotografije koje tamo vidi. Čak, toliko se zdušno zdao da mi objasni gde sam pogrešio na toj, toj ili toj fotki samo zato što sam “odabrao pogrešan fotoaparat”. Treba da kupiš bolji aparat, kaže on.

Premisa: nauči da radiš sa onim što imaš. Ovladaj opremom. Nemoj da oprema ovlada tobom.Kupiću ja bolji aparat, već imam planove, nego sam mu odgovorio da trenutno osećam priličan spokoj sa aparatom koji imam duže od šest godina zato što ga poznajem u dušu, poznajem sve vrline i sve mane koje ima i škart sam doveo na apsolutni minimum (po pravilu, to su moje lične greške) baš zato što se ne spotičem o mašinu. I dodam mu kako apsolutno imam nameru da taj nivo dostignem i sa sledećim fotoaparatom: hoću da ja njemu budem gazda, a ne on meni, rekoh mu. Nauči da radiš sa onim što imaš – to je premisa.

Uglavnom, pokazalo se da me je dotični džabe savetovao, jer se iz razgovora pokazalo da znam malo više o tim stvarima nego on; ali, nema veze, bilo je zanimljivo čuti mišljenje nekog ko sa strane posmatra moj rad. I tako, zaboravio sam na par mailova koje smo razmenili. Sve do sinoć, kad se sve vratilo…

Ali samo još ovaj objektiv. I ovaj... I ovaj... Eeee, i ova dva. I ovaj, da se nađe, nikad se ne zna... A gle tek ovaj....Mala digresija (mada zapravo i nije): evo, Fro priča o opremi, veli da ne bi bilo loše početi sa prime objektivom od 35 mm ili možda 50 mm f/1.8, pa sa njim gurati kroz sve moguće situacije i da se tako ovlada njime… E, pa jeboligapatak! Evo, odaću vam: ima već neko vreme, ozbiljno se razmišljam da kao prvi objektiv uz fotoaparat ne kupim zoom 15-85 mm (ima jedan Canon relativno novi komad koji radi mnogo bolje nego što košta) nego prime 50 mm f/1.4. Kako dani prolaze, tako me to ludilo sve više obuzima. Najzad, kupiću ja oba objektiva, to je izvesno, nego bi moglo da se desi da ih neću kupiti zajedno. Koji će biti prvi?… Ne znam: novi aparat ću kupiti tek na proleće i onda ću odlučiti.

Ispod crte: razlog što želim da idem na sledeći nivo tehničke podrške u fotografiji je taj što sve češće udaram u limite onog što mogu da izvedem, pa znajući da ne bih uspeo odustanem od pokušaja. Odustajanje je loše načelo: valja preduzimati. Odluka je pala: napraviću taj korak, a onda na tom mestu ovladati opremom do limita svojih sopstvenih sposobnosti. Tad ću najzad znati da li mogu ili ne mogu da postanem bolji fotograf nego što sam sad.

(Via)

10 komentara na temu “Nauči da fotografišeš onim što imaš”

  1. Још из седамдесетих, кад смо основали онај фото-кино клуб, је некако испадало да смо најбоље фотке правили ми са источноевропским фоткалицама (дакле, зенити, практике и ћалетова стара регула из педесетих, домаће производње, оптика Геталдус Загреб). Са друге стране барикаде су била деца којекаквих директора, која су доносила озбиљна сокоћала за која смо знали само ако неко донесе проспект у клуб (тако се тада звао рекламни материјал, не знам како се сад зове).

    Однекуд се искристалисао Вук Мандушић и пушка какву већ има.

  2. Slažem se u potpunosti. Fotoaparat je najmanje bitna stavka kada se gleda suštinski kvalitet fotografije jer dobra fotografija je jednostavno dobra fotografija. Bolji aparat može da doprinese tehničkom kvalitetu fotke, ali ako ne naučiš da bolje vidiš i slažeš to što vidiš u kompozicije primamljive oku, neće ti pomoći ni najbolji aparat. Po meni je to i najbitniji element učenja fotografije, a aparat je tu samo alatka koja stoji između fotografa i delića stvarnosti koji želimo da zabeležimo na drugačiji način. Ja lično u 90% situacija koristim P režim jer želim da se fokusiram isključivo na fotografiju a ne na podešavanja aparata. Današnji dslr aparati su prilično “pametni” i skoro uvek izaberu podešavanja koja bih i sam izabrao.
    Što se tiče objektiva, imam taj 50mm 1.8 za Canon. Ne koristim ga često, ali je definitivno objektiv sa najboljim odnosom cena-performanse. Sudeći po recenzijama na netu, 15-85 je odličan. Kada bih morao da biram samo jedan univerzalni objektiv, to bi bio moj izbor 🙂 Pozdrav.

    1. Ja bih Canon EF 50 mm f/1.4, a ne f/1.8 (onaj f/1.2 iz L klase je već preskup za moj pojam). Taj f/1.4 jeste malo skuplji, ali ima manju distorziju na f/2 i ima metalni bajonet.

  3. “nauči da fotografišeš onim što imaš”. Stvarno, Šefe, filter zadnjih misli ti je totalno zatajio… 😈

      1. eto vidiš da je zatajio. flashing, pokazivanje gole guzice…

        1. A, to!… I sad ispada da ja imam zadnje misli… Eh… Šta da radim.

        2. Ал ценим што неко зна разлику између задњег и последњег и уме да је употреби :љ

        3. Komšija, ne zajebavaj. Reč “zadnji” može da prođe kao antonim za “prednji” i “prvi”. O tome je odavno sve rečeno, samo ti je promaklo.

        4. Није ми промакло, него се и даље противим томе. Немам ништа против да макнемо нешто из хрватског, словеначког и остатка комшилука кад год сусједи не пазе, а нама дође богатији језик, јер имамо нешто што нисмо имали.

          Ал’ овде губимо једну фину разлику коју они немају – код њих је задњи и стражњи и последњи, а код нас је задњи страга, а последњи онај после ког нема више. Дакле, ту смо на губитку. Може, ајде, примило се, ал’ ми се опет не свиђа.

Komentari su onemogućeni.