Fotografija dana, 15. januar 2012

Odavno ja meračim ovo parče pleha. Zašto ga do sada nisam uslikao? Nemam pojma!

Nedeljom pre podne, kako to uobičajeni kanon nalaže, idemo na pijacu. Osim kupovine raznog provijanta, to je pomalo i socijalni događaj i lični ugođaj za nas: obožavamo da napravimo krug po onoj gunguli. Fotoaparat je uvek u korpi ili u džepu: nikad se ne zna kad može da zatreba. Radije ću deset puta da vučem aparat bez veze nego da ga jednom ne ponesem, pa propustim neku antologijsku scenu…

I u toku ove poslednje šetnje, najzad se setim šta treba da slikam.

Tačno preko puta pijace u Kikindi, nalaze se dve devetospratnice; to su najviše stambene zgrade u gradu. To su one tipično ružne građevine iz doba übersocijalizma, sve sa odvratnim fasadama, banalnim linijama i prozorima sa balkonima koji tačno ilustruju jad i bedu onih koji su prinuđeni da tu žive stanuju. I onda, na ivici jednog od tih balkona, nadrealistički element:

Fotografija dana za 15. januar 2012.

Satelitske antene nisu uzele prevelikog maha po Kikindi kada je to krenulo onako masovno krajem osamdesetih i početkom devedesetih. Umesto toga, zahvaljujući preduzimljivosti jednog našeg sugrađanina, naša varoš je u to vreme dobila jedan od prvih gradskih kablovskih TV sistema u ondašnjoj “veledržavi”. Stoga smo bili pošteđeni nekog masovnog poružnjivanja zgrada. Ako se ne varam, ova satelitska antena se nalazi na četvrtom spratu. Vlasnik ju je ukrasio tako da izgleda kao cvet nevena ili tako nekog cveta, ne razumem se baš. Red rose Ne možete da ne primetite, ako li samo podignete glavu ka desnoj zgradi.

Nisam mogao da odolim – spustio sam boje svega ostalog za 90%. Čak nisam morao to da uradim, jer zimi svakako dominira buđavo sivilo, pa pastelna boja “cveta” odskače. Ipak, ovo prenaglašavanje ima smisla zato što ovaj mali kič iskazuje otpor stereotipu i kao takav funkcioniše besprekorno. Trebalo je ovo odavno da uradim. Mišn akomplišd. Winking smile

9 komentara na temu “Fotografija dana, 15. januar 2012”

    1. Baš sam se pitao čija je antena. Pozdravi čoveka i reci mu da ima jednog obožavaoca među fotoamaterima Kikinde 🙂

  1. Je l’ to skoro farbano il’ je farbano ranije, al’ nekom žešćom farbom? Ili si doterivao boje na tanjiru? Mis’im, deluje sveže farbano, kao da nije “napadano” atmosferskim (ne)prilikama…

    1. Ne znam čime je farbano, a ima od onda barem tri godine, ako ne i više. No, da podsetim da danas ima akrilnih boja koje ne izblede baš tako lako; te smese čak više nisu ni skupe kao nekad.
      Boja na slici je malo pojačana za toliko koliko sam pojačao kontrast i vibrantnost, a jesam ih malo gurnuo udesno. Evo novog isečka, sa tim parametrima vraćenim na osnovne (osim uobičajene konverzije iz RAW u JPG):

      Satelitska antena, boje bez pojačanja

      Je li to ta razlika na koju si reagovao?

      1. Ma, jok, bre. I sa ovom “originalnom postavom” mi deluje baš jako. Kao da je, na primer, jesenas farbano… Mislim, tri godine sunaca, vetara, (kiselih) kiša, đubra s (gornjih) komšijskih terasa,…

    2. Nego… Tek sad vidim da postoje neki produžeci oko tanjira antene, a boljim zagledanjem primećujemo kao da postoje neki slojevi na tanjiru… Da to nije neki naglavak na antenu, a ne farbani motiv?

      Kristijane, znaš li ti nešto o ovoj izvedbi? Ja o tome ne znam ništa, mada moram da priznam da mi se slika učinila prilično natprosečno vešto izvedenom; ali nisam o tome dalje razmišljao jer ne znam ko je “kriv” za tu izvedbu.

  2. Kako je nastao suncokret 🙂 Antena je nekoliko godina stajala napola zardjala i vremenom sve ruznije izgledala. Kako je doslo na red farbanje u jednom momentu sam se zapitao a zasto mora da se farba bas u belo (drugom bojom se nesto malo gubi % prijema signala). Prva ideja je bila da bude “sunce” ali, s obzirom da mama drzi neverovatnu kolicinu cveca u toku proleca i celog leta, drugar predlozio da to bude ipakj neki cvet. Da se uklopi u kompletan ambijent. I eto tako, od moje ideje sunca i predloga da to bude cvet nastao “suncev cvet” 🙂
    Sto se tice produzetaka, u pitanju su stipaljke koje drze bele dekorativne sijalice. Nije bilo drugog nacina da ih okomotam oko antene a nocu se one ionako ne vide.
    Sto se tice farbe, radjena je sa 2 razlicite, valjda neka osnovna i posle neka zastitna, ne znam tacno kojeg tipa farba. Valjda ona sto trpi vremenske uslove. Antena je ofarbana pre, cini mi se 2 godine mada mozda sad ima vec i 3.
    I naravno, da ne zaboravim da spomenem i zahvalim autoru tj. umetniku koji je sve ovo izveo – Banetu Jesicu. Rekoh mu ja gde ces bolju i vidniju reklamu da imas nego ovu moju 🙂

    1. Koji sjajan obrt – javlja nam se vlasnik antene! 😀

      Dakle, suncokret! Sjajno! Priča je sad zaokružena i znamo sve iz prve ruke. Naravno, pozdravi i za umetnika: svako ko doda malo boje kikindskom sivilu zaslužuje aplauz podrške.

  3. Ne, to je antena mog druga Duleta Pilipovića.
    A to okolo su svetiljke koje je Dule zakačio okolo pred Novu godinu.

Komentari su onemogućeni.