Pjesma No. 3

Tekst koji sledi govori o nečemu što volim. Zato ga pišem najintimnije što mogu. A vi shvatite ili ne, naklon dajte ili nogu. Kako god, no hard feelings, molim.

Dvadeset debelih godina dešava nam se demontiranje životnog modela koji smo živeli prethodnih pedeset. Voleli mi to sebi da priznamo ili ne, dobre strane tog modela su bile pre svega kulturološke. Operske dive Narodnog pozorišta u Beogradu imale su obavezu svratiti par puta mesečno u Radio Beograd, i tamo snimiti kakvu lepu narodnu pesmu. Televizija Beograd je imala dečiju redakciju koja je imala sopstvenu produkciju. Molim da notiramo: odličnu produkciju. Čak ni najniži, ameboidni, oblik televizijske zabave, takozvani kvizovi, nisu za svoj centar imali gledaoca, već znanje. Dok padam u nesvest pred likom i delom Lazara Stojanovića & Co., poslednjim trzajem svesti primećujem kako današnje prikazivanje tada zabranjenih filmova jasno govori o tome da su cenzori nekada jako dobro umeli da prepoznaju đubre.

I toliko o tome. Nego:

Omot prvog albuma grupe Time. A tko ne zna što čini ova ptičurina, džaba mu govoriti...Ova godina, ne bih znao kog dana, te sasvim može da bude baš i ovaj, jest četrdeseta od kako je svjetlost dana ugledao prvi album grupe Time. Ljubiteljima glazbe koji, poput mene, nisu zainteresirani za predistoriju velikih stvari, Internet slabo može pomoći u saznavanju događaja koji su doveli do ove ploče. Negdje u dnu mozga stoji mi kako se u procesu tvorbe ovog muzičkog remek djela Dado Topić (pevač te doživotni nosilac etikete Time) nije pitao koliko svitac guzicom. Cijeli su album, kaže dalje dno moga mozga, zapravo iznijeli studijski muzičari, popisani na Wikipedijinoj stranici: basista Mario Marvin (ako ovo nije pseudonim onda je čovjek rođen za glazbenika), gitarista Vedran P. Božić (piše da je i pjevao, no što ja znam, isto je pisalo i za Ringa Starra po albumima Beatlesa), orguljaš Tihomir Pop Asanović (ovo Pop je vjerojatno skraćeno od svećenik), Brane Lambert Živković na flauti i klavirima (nadam se da je, poput njegovoga mlađega rođaka, zadržao glavu na ramenima), te Ratko Divjak, koji svira bubnjeve, za koga, jasno, nije jasno gdje mu je nestalo L.

Netko će se ove godine već setiti okrugle godišnjice, možda dovesti Dada u Arenu da nam odsvira Za koji život treba da se rodim sto i prvi put iznenada, zbunjujući ionako zbunjene činjenicom da pjesma može trajati i deset minuta a da niko od muzičara ne doživi infarkt. Djeca će se čuditi zašto Dado, pored toliko svojih pjesama, mora obrađivati EKV hit Istina mašina. Pjevaljke će sjetno razumjevati ibarsku atmosferu Kralja Alkohola, mada im neće biti jasno što Dado tri puta počinje pjesmu. Hiphoperi će razmatrati semplove Hegedupa Upa ili neće, a bolje bi im bilo. A ja ću i dalje voljeti Pjesmu No. 3.

Nazoveš pesmu trećom, a onda je staviš da na ploči bude druga. Počinješ kao da nigde ne žuriš, a to zato što, zamislite molim vas, zaista nigde ne žuriš. U tekstu kažeš tihi šumor šuma. Jer je baš to istina, jer flauta, orgulje, bas i bubnjar oslobođen bilo kakvih obaveza (i samim tim suočen sa obavezom nad obavezama) čine da te reči imaju smisao kakav nigde više nemaju. A na nižem nivou, ispod atmosfere magle sna, odigrava se tihi arhetipski dvoboj glasa i gitare, koji stvara napetost bez koje umetnosti nema, a iz koga gitara izlazi kao pobednik. Nagrada je jednominutni solo sa pauzom na polovini, duhovito rešenje koje jasno govori da umetnost može da se sprda i kad je smrtno ozbiljna. A tako mora da bude, jer tako je uvek ako je pesma prava. A Pjesma No. 3 to jeste. Uživajte:

Godinu dana ranije, Pink Floyd su objavili album Meddle, a na njemu pesmu San Tropez. Ta pesma nigde ne žuri, ali ne kao Pjesma No. 3. Dvadeset pet godina kasnije, Guns n’ Roses objavljuju album Appetite for Destruction, a na njemu pesmu Sweet Child o’ Mine. Ta pesma ima jednominutni solo, ali ne kao Pjesma No. 3.

Nitko nema Pjesmu No. 3. Samo mi.

2 komentara na temu “Pjesma No. 3”

  1. Ahhhhhhhhhh… omiljena!!!

    Kroz bijele magle sna
    Ja čujem njezin zov
    I putem sjena krenem
    U susret k njoj
    I onda mrzim san
    Jer njezin zov
    nestaje
    čim svane dan

Komentari su onemogućeni.