Slučajevi (14): Mladić koji je začudio čuvara

Čuvar pogleda mladića, zaškilji na jedno oko, pa na drugo, zatim počeša bradicu…

– * –

Mladić koji je začudio čuvara

– Vidi ti nju! – reče čuvar, gledajući u muvu. – A ako je namažem lepilom, sigurno će da crkne. Eto ti cele priče! Od običnog lepila!

– Hej ti, strašilo! – viknu čuvara mladić u žutim rukavicama.

Čuvar odmah shvati da se to obraćaju njemu, ali nastavi da gleda muvu.

– Čuješ li ti šta ti govorim? – povika opet mladić. – Skote!

Čuvar je prstom zgnječio muvu i, ne okrećući glavu prema mladiću, reče:

– A šta se ti, bestidniče, dereš? I ovako te čujem. Ne treba da se dereš!

Mladić rukavicama očisti svoje pantalone i delikatnim glasom upita:

– Recite mi, dedice, kako da odavde dođem na nebo?

Čuvar odmah shvati da se to obraćaju njemu, ali nastavi da gleda muvu.

Čuvar pogleda mladića, zaškilji na jedno oko, pa na drugo, zatim počeša bradicu, još jedanput pogleda mladića i reče:

– De, nema šta da se ovde zadržavate, prođite.

– Izvinite – reče mladić – na hitnom sam poslu. Tamo mi je već i soba spremljena.

– Dobro – reče čuvar – pokaži kartu.

– Nemam kartu: rekli su mi da će me i tako propustiti – reče mladić, unoseći se čuvaru u lice.

– Vidi ga! – reče čuvar.

– Kako? – upita mladić – Puštate me?

– Dobro, dobro – reče čuvar. – Prolazi!

– A kako da prođem? Kuda? – upitao je mladić. – Ma ja ni puta ne znam.

– A kuda treba da idete? – upita čuvar, praveći strogo lice.

– Na nebo!

Čuvar se nagnu napred, isturi desnu nogu, da bi imao čvršći oslonac, prodorno pogleda mladića i strogo upita:

– Šta je tebi? Praviš se lud?

Mladić se nasmeši, podiže ruku u žutoj rukavici, mahnu s njom iznad glave i naglo nesta.

Čuvar pomirisa vazduh. U vazduhu je zamirisalo na paljeno perje.

– Vidi ga! – reče čuvar, raskopča jaknu, počeša stomak, pljunu na mesto gde je stajao mladić, i polako pođe u stražarnicu.

(bez datuma)

– * –

(Danil Harms: IV ciklus – Slučajevi)