Jedna na dan (39): 9. maj 2012.

Jedna od najstarijih preporuka za lovce na zanimljive scene za fotografisanje glasi: “Hodaj ulicom i drži fotoaparat u pripravnosti”.

OK, lud dan je pretekao; juče je Valex svratio do Kikinde, a šta je bilo pre, za vreme i posle posete, ovog puta ćemo prećutati. No, šetali smo tako sa svojim zverinama o ramenu, kad ispred najodvratnije kineske radnje u gradu naiđoh na ovu scenu:

Jedna na dan, 9. maj 2012: srušena kolica

(pogledaj veću fotografiju)

Bilo je i ranije situacija u kojima sam mogao da snimim neki vanredni detalj, ali nisam to učinio – ponekad zato što fotoaparat nije bio pri ruci, a ponekad zato što mi je bilo mrsko da se pozabavim. E, pa dovraga: najteži korak u procesu dobijanja fotografije je odlučivanje. Ovog puta nije bilo govora da propustim scenu. Međutim, i pored očiglednog zicera, napravio sam par grešaka: opet sam napravo previše tesan kadar. To mora da se kazni. Ali, sve drugo je dobro, čak je ovaj preset legao k’o dupe na nošu…

Presuda: mišn akomplišd, ali sa tačkicom. Camera Thumbs upThumbs upThumbs down Ponavljam sebi već godinama: “napravi širi kadar, napravi širi kadar”. To je bitno kako bih mogao da prilagodim kompoziciju vrsti obrade; da sam slušao pamet, sad ne bi gornji levi točak bio unutar vinjete, što je glavni faul na ovoj slici. No, imam jedno mršavo opravdanje za ovu priliku: krenuo sam u šetnju samo sa prime objektivom 50 mm – to je bio jedini način da se primoram da se bolje posvetim tom neverovatnom staklu. Imao bih šta da pričam na tu temu, ali to bi bilo previše za digresiju. Tek, morao sam da se udaljavam da bih izveo neke kadrove, što izaziva usporenje, a to opet dovodi do dodatnog razmišljanja; a to je uvek dobra stvar. Pa eto, naučio sam nešto, a to je parametar jači od načinjene greške, zato i pozitivna presuda.

Treba da nastavim sa tim šetnjama u namerno ograničenim uslovima za fotografisanje. I da znate, tako će i biti, koliko ovog vikenda. Moram ovladati tim staklom; još nisam.