Jedna na dan (43): 13. maj 2012.

Nije mi toliko stalo do cveća, nego sam poludeo igrajući se ovim objektivom…

Ima već više od nedelju dana da sa fotoaparata ne skidam onaj prime objektiv. I umesto da istražim sve što se može, a može se mnogo, ja se vezao velikog otvora blende k’o pijan plota. Te imam dosta svetla i u kućnim uslovima, te imam plitku zonu oštrine, pa pozadinu eliminišem k’o od šale. Dobra je to opcija i ništa ja tu nisam novo ni otkrio ni pokazao; nego kad se kao dete dočepam, pa ne puštam… Obećao sam sebi da ću da istutnjim još jednu sesiju, pa ću da se vratim “velikom” objektivu, jer tek njim još moram da se bavim da bih naučio da baratam dovoljno brzo. Kiša mi je pomela plan za šetnju, tako da je pala kućna potraga. Aha, evo nekih malenih karanfila koje je Jasna kupila na pijaci u nedelju prepodne:

Jedna na dan, 13. maj 2012: mali karanfili

(pogledaj veću fotografiju)

I kao što rekoh, nemam šta da pričam. A još kad se setimo da je Scott Kelby rekao “no no” slikanju cveća za portfolio, onda… Uostalom, ovo nije portfolio… Angel

Presuda: mišn akomplišd. Camera Thumbs up No, ne govorim o onome što sam zamislio, jer nisam zamislio ništa pametno. Ne pričam ni o izvedbi koja je gotovo bez ikakve obrade. Pričam kako sam se usput zamalo natociljao na svoje stare mane: stalno biram pretesan kadar i, odnedavno, insistiranje na tome da radim bez blica. Ovog puta sam se setio da dam buketu u vazi mesta “da diše”, a slikajući uz upotrebu blica našao sam meru rasporeda svetla spram svetle pozadine. Trebalo bi da se preslišavam i češće da ostavljam puno mesta oko subjekta. E, onda nije teško poigrati se opcijama kadriranja. Isprobao sam nekoliko proporcija i ova “filmska” (16×9) pokazala se najboljom u ovoj prilici. Da sam uradio tesan kadar, kako ja to inače volim da uradim, verovatno ne bih uspeo da napravim ovu umirujuću kompoziciju. Eto šta sam danas naučio.

Samo da pošaljem prilog na novi blog – odmah menjam objektiv.