Jedna na dan (47): 17. maj 2012.

Ne, neću vas gnjaviti ovom igračkom kao što sam davio sa klikerima (ali klikerima hoću, kad dođe vreme). Ovo sad je pitanje časti…

Sve je počelo tako što sam, skoro u isto vreme, radio neki test kontrole oštrine objektiva (tehnička priča, momentalno nebitna) i primio neke kritike svojih par fotografija na nekakvom šalala forumu. Za onu jučerašnju fotku, jedan šalabajzer me je pitao “a zašto si preturio fotografiju u sepiju”. Došao sam na ivicu da pobesnim, mada mišljenje dotičnog nije bitno – pogotovo što ja znam da ono nije prebačeno u sepiju nego sam pešice izolovao boje u sceni, i to više pre slikanja nego u postprodukciji. Dabome, hteo sam da proverim šta se zapravo dešava. Pet minuta kasnije, imao sam sledeću fotku spremnu za slanje:

Jedna na dan, 17. maj 2012: opet lokomotiva

(pogledaj veću fotografiju)

Zatekao se na mašini taj objektiv od 50 mm, podesio sam ga na garantovanu oštrinu, kliknuo, prebacio na računar, onda malo spustio osvetljaj, isekao kadar da mi bude po volji, dodao blagu vinjetu (da nisam rekao, ne biste znali) i namerno zadržao jednu grešku da bih video hoće li zamlata da je primeti. Oko boja nisam dirao ništa.

Presuda: mišn akomplišd. Camera Thumbs up Psihoza oko one prve fotografije u nizu je ostala prevelika. Usput sam naučio da f/1.4 nije zahvalan otvor blende na malim udaljenostima – taj otvor blende smem da koristim fokusirajući objekte samo na dva metra ili čak i dalje. Ova skoro-pa-makro udaljenost ne dozvoljava otvore blende veće od f/5.6; kontrolisana dubinska oštrina ostaje, nije problem za to. Na stranu što je ovo slikano sa ISO 640, a potrebna oštrina je sasvim sačuvana… U fotku sam ugradio iskustvo, ali ne po principu “treća, ergo sreća”, nego po principu potpune kontrole stečene iskustvom.

Konačna pouka jeste da se napravljenim greškama treba vraćati i plaćati ih čestito načinjenim ispravkama. Nije dovoljno samo znati objasniti u čemu je bila greška; da bi se uvažio princip “na greškama se uči”, potrebno je pokazati kako to izgleda bez greške. To sam već dokazao na prošloj fotki, a ovo je potvrda koju sam uhvatio an passan. Tema je apsolvirana. Idemo dalje.

4 komentara na temu “Jedna na dan (47): 17. maj 2012.”

  1. Šokantno: našao sam grešku! Nisi obrisao prašinu sa voza! Gospoja će te sad garantovano sahraniti, kad već nije glede onog cveća… :mrgreen:

    1. Pa, neće. Postoji ovde jedan deo teritorije koji je moj i samo moj. Tu niko osim mene nema pravo pristupa krpom. Cena je surova. 😆

  2. Благи фантом од сенке изнад локомотиве, као да си имао неку сијалицу из ходника или тако нешто, мало ниже и улево од фотоапарата…

    1. Prava fljoka je uz desnu ivicu u sredini. To je odsjaj sa prozora, belo. Probao sam da sakrijem to, ali sam samo napravio još gore.

      A fantom-senka koju pominješ je namerno sačuvana. Napravi osam difuzor od papira na baterijskoj lampi, pa sam umekšao senku dodatnog svetla koje sam bacio na lokomotivu.

Komentari su onemogućeni.