Jedna na dan (48): 18. maj 2012.

Najzad malo lepog vremena. Najzad šetnja sa fotoaparatom u ruci.

Kad sam se dočepao sat vremena šetnje po gradu, nisam mogao da se obuzdam: toliko brzo sam šetao da ništa nisam slikao. A nije mi bilo toliko ni važno: dočepao sam se malo kretanja. Kasnije tokom šetnje, zadao sam sebi zadatak: napravi razglednicu. Daj fotku nečeg zanimljivog. Taman udarilo popodnevno sunce, a uoči izbora su najzad skinuli skelu sa ulaza u opštinu, baš bih mogao toranj… Ne… Crkve sam već x puta slikao, sam sebi sam dosadio. E, da: replika kostura mamuta u svorištu Kurije; hajde da nađem bar jednu zgodnu sliku. I evo je:

Jedna na dan, 18. maj 2012: replika kostura mamuta

(pogledaj veću fotografiju)

Muka sa slikanjem tog kostura je u tome što postoji stotinu problema. Prvo, to dvorište je sa četiri strane opasano visokim zgradama, pa uvek postoji teška kombinacija svetla i senke; teško je naći dobar ugao. Dalje, gomila nekih sporednih sitnica odvlači pažnju i pravi džumbus u kadru; čak i kad pokušam neki ugao odozdo, uleću žice, antene, dimnjaci… Ama, užas.

Mislim da sam se glasno nasmejao kad sam ugledao rešenje: bilo je ispred nosa. Blesav sam što ga nisam video ranije. Prosti anfas apsolutno prolazi ukoliko je Kika na svom mestu na sredini dvorišta. Kljove onda naprave ram oko dva prozora u pozadini. Doduše, kad nađem najbolji ugao za prozore, onda nije najbolji ugao da eliminišem taj prokleti oluk, ali šta da se radi. Ja sam svoju razglednicu našao. Jednog dana ću je usavršiti.

Presuda: mišn akomplišd. Camera Thumbs up Jeste, moglo je bolje i ne, baš me nije osobito briga što je moglo. Ovog puta sam tek pronašao ključ za slikanje, a posle ću usavršiti taj kadar; možda mi se posreći i neko bolje svetlo.

Dan koji sledi će biti komplikovan: dan u Segedinu, možda čak i stignem na festival vina na centralnom gradskom trgu. A uveče u Kikindi – Noć muzeja. Vidimo se tamo. Ja sam onaj ludak što štrkelja okolo sa nekom glomaznom foto-budžom u rukama.