Jen je prikupio dokaz

Za potrebe ove priče Jen poseduje automobil sa SUS-motorom.

– O, gospodine Đurađe Talaševiću, otkud Vi ovde?

– Oh, Jene Von Hasankkåt de fon d’Addarioriönshaftensone, kako ste me prepoznali?

– Lako. I iskreno se nadam da vi u tom programu za zaštitu svedoka u specijalnim procesima protiv nosilaca organizovanog kriminala, čiji ste koordinator, svedoke štitite malo bolje od tih jednostavnih maski. Sipajte mi za hiljadu i po dinara.

– Kako jednostavna? Znate li samo koliko je truda uloženo u ovu masku? – kvazi-autoritatorno upita Đurađ.

– Ne znam. Ali koliko god da je, nedovoljno je. Prepoznao sam vas “iz prve”. Ili što bi rekli ovi mladi – na jedan.

– Ozbiljna je stvar u pitanju, Jene. Vršimo prismotru i špijuniranje aktivnosti osumnjičenih osoba sa namerom da prikupimo što više dokaza na terenu. Hmm, moraću izgleda ove brkove malo bolje da stavim.

rad sa zapaljivim materijama nije za mlađe od 18 godina– E, da to je! – ravnodušno se složi Jen.

– Al’, evo. Silne smo pare dali da mi se sašije pumpadžijsko odelo po meri. Nogavice, rukavi, struk,… Imao sam na desetine proba kod ovlašćenog krojača (čije su usluge nabavljene tenderom). Nemoguće da je to sve zalud bilo. Evo, ova dva dinara preko ja častim. I obuku sam prošao za upotrebu i manevrisanje zapaljivim hemikalijama. Potpuno smo posvećeni ovoj maski…

– Je l’ ovi ostali svedoci nisu svraćali ovde na pumpu? Možda bi Vas i oni prepoznali.

– Ne znam. I njih smo vešto zamaskirali, pa nisam uspeo da ih prepoznam. – ponosno će Đurađ, pa brže bolje nastavlja. – A, evo, vidite, Jene Von Hasankkåt de fon d’Addarioriönshaftensone, išao sam čak i na časove glume, kako bih se što vernije ponašao kao pravi pumpadžija. Počeo sam i ove naše brlje od piva da pijem.

– Je l’? Užas. Plaćam karticom.

– Teško pojmljiv. Al’ jedino što vidim tu pozitivno jeste što me komarci obilaze.

uo-uo-uo, ljeto nam se vratilo– Beže od piva?

– Da, ali samo ovih domaćih brlja. Evo, moja mama na primer, Vi, Jene znate da živimo u istoj kući, samo imamo zasebne ulaze. Unesite PIN. Doduše, njen je ulaz nešto zaglavljujem pa ulazi preko mog ulaza, a da ne bi preskakala terasu (ipak je stara žena) zamenili smo stanove, pa sad živi u mom stanu, a ja u njenom.

– A…

– Nebitno je. I da vidite, ona se stalno maže tim kremama protiv komaraca, neki autan, butan, cutan, otkud znam, koristi one tablete, razne nečujne zujalice, elektrostimulatore, vibratore, silne te neke sprave da tera komarce, al’ džaba. Ne daju joj mira. Još ima tu nekako svetlu, osetljivu kožu, pa joj svaki ujed velik k’o pečat ferijalnog saveza SFRJ.

Jen je mentalno zapisao podsetnik da ogugla pojmove ferijalni savez i SFRJ. Đurađ nije čekao. Priča je iskala da se nastavi.

– A, ja drmnem neko pivce i nema ih ni za lek.

– Pa, kol’ko tog piva “drmnete”, Đurađe, pa da ih oterate?

– Ne znam, Jene Von Hasankkåt de fon d’Addarioriönshaftensone. Najiskrenije, ne znam. otvarač za pivo u obliku komarcaKad sam se navikavao na ovo što se ovde naziva pivom, već posle drugog dana sam bez problema pio dva-tri za veče. Sad posle šestog prestanem da brojim.

– Posle šestog!!?

– Ili beše posle petog. Ne znam… Al’ komaraca nigde, hvala Bogu.