Prangija za velike dečake

Znam da kasnim. Viša sila. Ne foliram se.

Sve mi se čini da je grupa Little Feat veoma nepravedno ostala u senci nekih drugih južnjačkih bendova Amerike (u prvom redu The Allman Brothers Band i Lynyrd Skynyrd). Ne znam zašto je bilo tako: volim ih neizmerno otkad sam ih, još kao klinac, čuo prvi put, ništa manje od dva pomenuta benda.

Nije tu reč samo o fantastičnoj scenskoj magiji koju su stvarali nesrećni Lowell George i bratija (poslušaj i ovo!), nego je bilo i nešto posebno. Možda grešim i možda je to bio l’art pour l’art, mada neko ko ovako prangija uživo uvek ima mesta u mom srcu, pa taman došao sa kutije od bombonjere. I dugo sam se pitao u čemu je fazon. A onda sam sabrao dva i dva, nešto što mi je sve vreme bilo ispred nosa, a nisam to razumeo: amalgam dva uticaja.

Kao prvo, valja se setiti da je Lowell George ponikao u štogod kompleksnijoj priči: bio je gitarista u Mothers of Invention; on je proverio šta je to Zappa mnogo pre nego što je svet i čuo za Zappu. A kada te jednom uhvati taj virus, onda ne pušta nikad.

Svirati prangijašku roadhouse muziku u Los Angelesu nikad nije bilo lako, jer se takva muzika kvalifikuje kao svojevrsna zvučna zavesa ikonografije kamiondžija i nije bila po ukusu tzv. profinjene publike urbanog Los Angelesa. Ali kada je amalgam raznih uticaja doveo do tog zvuka koji je postao prepoznatljiv na sceni, Little Feat je obezbedio mesto u istoriji rock’n’rolla. Izvadite bilo koji album grupe do 1979. i naći ćete ono nešto.