Ko bi to mog’o biti?

Volite li radiofonične pesmičuljke? Iako sam prilično probirljiv kada je o muzici reč, postoji čitav džuboks stvari za zviždukanje koje obožavam i, po pravilu, držim u MP3 plejeru u kolima. Ovaj matori aussie hit pripada obaveznom sastavu. Hot smile

Nisam se nešto pretrgao da znam mnogo o grupi Men at Work, osim onog što svi znaju. U vreme kad su oni bili aktuelni, ja sam slušao i svirao neku drugu muziku, pa mi je promaklo. No, svejedno: cenim dobro napisane pesme, a postoji par pesama koje smo jako voleli… Nastavite sa čitanjem >>

Идеје остављају траг

Писци научне фантастике, као и сви други творци новог садржаја, могу да се мере бројем идеја по дужном метру дела. Дилетанти имају једну идејицу и развуку је, са понављањем, на петсто страна, на седам дебелих књига, на целу симфонију. На другом крају спектра су они који не постижу да напишу довољно меса око идејног костура.
Нисам рекао да су ови потоњи баш врхунски мајстори, као што нисам рекао ни шта се то мери. Врхунски мајстори га свакако не развлаче, и није им жао да потроше више идеја на једно дело, јер знају да ће им доћи нове. Али, они имају меру, или бар неке идеје провуку неприметно, у позадини, па ко примети примети.

Остају нам несрећници са оног десног краја, који не постижу. Ови јадници се не огреше толико о жанр, колико о тржиште, па им критика пребаци да су много хтели много започели, а ништа нису истерали како треба; да су зарад пласирања својих идеја скроз запоставили радњу и разраду ликова; да има спорих делова; да има пребрзих делова који се тешко прате; да…… Nastavite sa čitanjem >>

Jedna na dan (123): 1. avgust 2012.

A sad nešto što sam već otvorio kao temu, ali nisam razradio u praksi: u po bela dana nasred trga,  pokušao sam da izvedem čestitu fotografiju kad joj vreme nije…
Danas sam izveo važan eksperiment, nešto što neopravdano odlažem već dugo. Simulirao sam fotografisanje u kritično loše doba dana, u pola tri popodne, što je tek malo manje oštro nego u jedan popodne, kad je najgore. Uz pretpostavku da u jedan popodne baš i neću ići po suncu tokom puta koji sledi, ali u tri hoću, hteo sam da vidim šta zaista mogu da izvedem sa opremom koju imam. Izašao sam na trg, postavio fotoaparat u režim tri ekspozicije (sa otklonom od jedne blende) i dao se u slikanje. Plan je bio sledeći: pokušaću da vidim isplati li mi se da bar ključne fotke hvatam za budući HDR ili je dovoljno izabrati i obraditi najbolju od tri fotografije. Rezultat koji sam dobio je sledeći:

Jedna na dan, 1. avgust 2012: Fotka kad joj vreme nije

(pogledaj veću fotografiju)… Nastavite sa čitanjem >>