Jedna na dan (157): 4. septembar 2012. (ret.)

Boktemazo! Umalo da zaboravim na ovu fotku – a načinio sam je sa ciljem da završi ovde…

Komšija je objavio rat plastičnom paradajzu. Evo ga živog ovde, može i sam da potvrdi da je tokom 1,1 decenije provedene u SAD patio jedino za paradajzom. A onda je na zrenjaninskoj pijaci kupio plastični paradajz koji ga je podsetio na Ameriku, uzviknuo “Sad je trenutak velikih odluka! Bolje živjeti sto godina kao milijunaš nego sedam dana u bijedi!” i preduzeo mere da sebi i porodici obezbedi povrće sa ukusom povrća (i to po spisku, ama do u detalj: paradajz sa ukusom paradajza, paprika sa ukusom paprike, …).

Toliko se zaleteo da je preteklo, pa nam potkraj avgusta usledio paketić uzoraka… Ko bi odoleo da ne uslika? Ja svakako ne:

Jedna na dan, 4. septembar 2012: Komšijine paprike, kontigent uzoraka

(pogledaj veću fotografiju)

Doduše, ove četiri dugmaste što prete iz desnog prikrajka mislim da nisu od Komšije, nego je to Jasna dobila od nekog drugog. Elem, moja draga se proslavila kao neko ko može da izdrži ljuću papriku nego većina; neki su je provocirali, pa su se pokajali… Lightning U to ime, ja sam se držao onih velikih, znam da su slatke. O ljutom ne volim ni da razmišljam, a kamoli da pržim svoje ždrelo halapenjom, čilijem, feferonom i sličnim čudima. Sick smile Kako god, zna se ishod ove sesije…

Presuda: mišn akomplišd. Camera Thumbs up Boje su tačne, a gomila zanimljiva. Istina, mogao sam bolje da se potrudim da složim paprike po tacni, ali već sam se patio sa svetlom u prostoriji (nemam čestito studijsko osvetljenje, pa ni improvizovano) i to mi je odnelo koncentraciju na drugu stranu.

Lična beleška: sledećom prilikom nemoj da žuriš i napravi varijacije pre nego što prekineš sesiju.

2 komentara na temu “Jedna na dan (157): 4. septembar 2012. (ret.)”

  1. Razumem potpuno taj poriv za ukusom paradajza. (Kao i onaj sa crnkinjom i belkinjom) “Imao bih šta da kažem na tu temu iz ličnog iskustva…”.
    Nego, ujak mi živi preko velike bare skoro pola veka. Jednom u 3-5 godina kad (je trenutak velikih odluka) dođe do sestre i namesti se da ruča predjelo mu bude ništa drugo nego paradajz. Naravno, isključivo iz sekine bašte i to onak “bezleba”. E, ponekad ostavi i nešto mesta za supu, rinflajš i ostale sekine đakonije. “Uzmi, jedi, brašo. Nisi probao ovo …”, “Neka, ne mogu, ručak je bio fenomenalan”, uz obavezan poučak o tome šta znači paradajz na engleskom … 🙄

  2. У ствари, госпоја ради башту, ја радим коров око баште и носим ствари.

    И успут уживам у напољету.

Komentari su onemogućeni.