Muzika za popodne: Nek’ mrtvi zaigraju

Trkeljišući pre neki dan po informacijama o koncertu Cranberriesa, naleteh na vest da mi još jedan dragi bend gostuje u okolini.

Kao što je slučaj sa svim egzotičnim jelima specifičnog ukusa (sušijem, kavijarom, afričkim gusenicama…), Dead Can Dance možete da obožavate ili ne podnosite, nema sredine.

Gornja pesma preuzeta je s albuma “The Serpent’s Egg“, objavljenog 1988. godine. Zanimljivost je da sam pomenuti album (na kaseti) kupio na ulici u istom cugu kada i dva albuma Petera Murphyja, što onomad pomenuh u ranijem prilogu popodnevne muzike.

Nema mi druge, moram za Peštu narednog meseca…

Ovaj prilog je objavljen u kategoriji Fonoteka i označen kao . Overite permalink.

Dajte komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su obeležena zvezdicom *

*


× 3 = dvadeset jedan

Možete koristiti sledeće HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>