Naspi-der još jednu

Nakon što su opevali drum Kikinda-Bašaid, vragovi iz Dablina su spevali i pesmu o viskiju…
Juče pomenuh grupu The Dubliners, a tad sam rekao i da to nije ime koje se pominje samo u fusnoti. Red je da odužim prisećanjem na kraljeve irskog folka. Učinili su toliki uticaj na britansku rock scenu da će o tome kompetentniji morati da kaži više, i to tek nakon što se štogod pomuče da izvuku na površinu dovoljno činjenica.

Na početku tek kućni bend paba O’Donoghue’s u južnom Dablinu, furiozna četvorka je ubrzo stekla široku popularnost… Ali, čekaj malo… Nije na meni da prepričavam biografiju Dublinersa. Tražite malo sami.

Najpre da pustimo malo muzike, a onda reč više.… Nastavite sa čitanjem >>

Rakija dudara

Legende se ispredaju. Stari prepričavaju iskustva… Rakija dudara je nešto poput mitske životinje: niko je vekovima nije video, ako je ikada i postojala, ali to ne umanjuje poštovanje prema njoj, kao da je kakav grifon, sfinga, zmaj ili kentaur…

O, muko moja: ima nekoliko izanđalih dudova, čak i drvo rogača, za ćošak kod mene, u dvorištu bolnice… Do infektivnog odeljenja… Neka, hvala… Nastavite sa čitanjem >>

Jedna na dan (205): 22. oktobar 2012.

Jedna od prastarih mudrosti o fotografiji glasi: ne možeš imati fotografiju vrednu gledanja ako i sam ne gledaš i vidiš je pred sobom. Drugim rečima, posmatranje oko sebe je deo zanata. Ako pritom znaš kako da pristupiš sceni da bi stvorio kadar, to je uzgredna dobit: bitno je da uopšte nađeš za shodno da neki detalj iz prirode pretvoriš u fotografiju ili, kako ja u poslednje vreme insistiram da kažem, u sliku.

Jedna na dan (205), 22. oktobar 2012.

(pogledaj veću fotografiju)… Nastavite sa čitanjem >>