Biti Homo Sapiens

Probudiš se, jednog nedeljnog jutra,  na planeti Zemlji. Sve te živo boli. Prokleti grip, pomisliš. Krkneš fervex ili brufen. Gospoja kuva čaj dok pokušavaš da se razmrdaš tako što odeš da kupiš doručak i novine. Vratiš se kući, prestolonaslednik već igra Cars 2. Doručkuješ. Vesti javljaju kako lokalni mali sisač mošnica treska šakom po stolu zbog nečega što je bilo pre šezdeset godina, zato što je neki drugi mali sisač mošnica rekao da su neka dva kamena i tri livade teritorijalno nezavisna. A možda nije zato, nego zato što treći mali sisač mošnica izigrava Prljavog Harija. Onda dvojica u Kini đuskaju onoj stvari tri sata zbog milion evra, a nikoga da im kaže “sine, ne smeš da se brišeš peškirom duže od 25 sekundi”; linijske sudije donose pogrešne odluke; dvorana ima krov koji se neće postaviti dok ne padne kiša. Knjavaš zbog prokletog gripa.  Dok si budan pokušavaš da se igraš sa budućim Šumaherom. Dođe vreme za antibiotik. I brufen, naravno. E, tada je već vreme da se kapsula sa čovekom unutra zakači za balon napunjen helijumom, i pošalje 36 kilometara uvis. Onda čovek skoči… pa  šta bude.

Sedneš za računar, gledaš direktan prenos. Posle par sati odlaganja, stvar zaista i počne. Balon krene, kamion uvede kapsulu u horizontalu sa balonom, kapsula se otkači od kamiona i balon je povuče nagore. Svake sekunde se ažiruraju informacije: trenutna visina, vreme leta, pritisak i temperatura u kapsuli i napolju, ukupna brzina u odnosu na Zemlju, brzina uspinjanja, smer brzine. Kamera sa Zemlje na udaljenosti od 30 kilometara počinje 33 kilometra povremeno da ostavlja balon van fokusa. Kamera Američke svemirske agencije (crno-bela, doduše), gađa balon u tkanje. Kamera u kapsuli, kamera van kapsule, kamera u kontroli leta, kamere na odelu. Sve praktično bez i jednog trenutka prekida. Četiri padobrana ima putnik, i još jedan ima kapsula. Svaki može da se aktivira i ručno i sa Zemlje.

Dvadeset kilometara, spoljna temperatura: –60 ºC. Trideset kilometara, spoljna temperatura: –20 ºC. Trideset devet kilometara, spoljna temperatura: –8 ºC. Čoveče, ljudi koji žive u Sibiru bi komotno mogli u stratosferu na letovanje… samo da nema tog malenog detalja: pritisak na trideset devet kilometara je hiljaditi deo pritiska na Zemlji.

Sledi prefinjena kontrola balona: ispušta se helijum, balon se polako spušta. Počinje procedura izlaska, traje petnaestak minuta, balon se lagano diže.

Konačno, čovek skače. Počinje merenje brzine 34 kilometraslobodnog pada: trenutno merenje pokazuje maksimalnu brzinu od 1173 kilometra na sat, odnosno 326 metara u sekundi. Skok je pod kontrolom, mada u jednom trenutku izgleda haotično, nekoliko sekundi kao da gledamo pomahnitalog skakavca. Ipak, putanja se stabilizuje, čovek prvo pada glavom naniže, zatim se okreće u položaj maksimalnog otpora, te konačno otvara padobran. Ostalo je rutina: bira mesto za sledanje, u koje upada glatko, na obe noge. Gotovo.

Namerno, krajnje svesno, ne fokusiram se na čoveka u kapsuli. Biću surov do kraja, neću mu ni ime spomenuti. Od sedam milijardi Homo Sapiensa, uvek će se naći jedan koji će silno želeti da skoči sa zgrade, pa makar to značilo da prvo mora da skoči na zgradu. A kada mu ponestane zgrada, tražiće kapsulu. E pa, na ti kapsula, rođače. Ionako to radiš iz sebičnih razloga, kao i mi ostali retki srećnici koji smo se izborili da češće radimo ono što volimo.

Naravno, kada je 50% stanovništva funkcionalno nepismeno, onda se sve može upropastiti i u bezvezni hype uterati. Televizija prenosi događaj, ali ga svodi na sport. Prenos vodi nesrećni multifunkcionalni sportski komentator, sa neverovantnom sposobnošću da govori tačno onda kad ne treba. Socijalne mreže stvaraju mit o nekakvom nadčoveku. Nesrećni pisci-mistici pokušavaju da uguraju događaj u svoje iluzije. Samo glupost nema granica

I šta sada, po čemu ćemo pamtiti ovaj dan, o čemu ćemo unucima, budućim Homo Sapiensima, priče pričati? Hoće li to biti sezonski grip, mali sisači mošnica, peniseri, ili skok iz svemira?

Što se mene tiče, nema spora. Celokupnost ovog poduhvata oduzima dah. Potpunost informacija, stabilnost prenosa, kvalitet slike. Civilizacija Homo Sapiensa je sposobna za velika pregnuća. Imamo i tehnologiju i ljude sposobne za stvari daleke od svakodnevnice, veće od života.