Rođendanska proslava

Jen Von Hasankkåt de fon d’Addarioriönshaftenson se probijao kroz gužvu. Oči su mu špartale levo-desno u potrazi za poznatim licima, ali slabo da je ikoga poznavao.

okupljanje na rođendanskoj žurkci– Hej, Jene Von Hasankkåt de fon d’Addarioriönshaftensone! Evo nas ovde!

Jen se okrenuo i ugledao Jana Vennegoor of Hesselink, čiji ga je stisak ruke nakratko podsetio na izvesnog rmpaliju iz rodnog kraja. Jan je prepoznao razlog mrštenja i popustio stisak.

– Vidim Jin Van Digor de Hessenklik fon Staubhawets te je već načeo. – nasmejano reče Jan. Jen je tužno pogledao svoju šaku.

– Nisam video Jina. Je l’ pristigao? – pitanje je bilo više retoričko. Teško da bi Jin propustio svoj rođendan. Ovo mu je retka prilika da može da popije koju više, a da ne mora da se pravda Đurađu Talaševiću, koordinatoru programa za zaštitu svedoka u specijalnim procesima protiv nosilaca organizovanog kriminala.

– Naravno. – reče Jan, mada su obojca znali odgovor. – Nego, nema ni Jona, a ni Juna. Jon mi je nešto zbučao paranoično preko telefona. Kuka kako ne voli da vozi po ovim našim ulicama. Ko pa voli, mislim se.

ne znam kako je ova slika dospela ovde; al' kad je već tu, dobro bi joj stajao žuti okvir– I meni je vožnja gradom u maniru “tri stresa, dva besa”. – složio se Jen. – A mogu misliti kako to sve izgleda njemu kad pristigne iz Trnjinaca. No, vidiš, ja sam uspeo da se parkiram u ulici Legije stranaca.

– E, svaka čast. Kako si uspeo?

– Ne znam ni sam. Vozio sam tako i odjednom ispred mene se pojavi prazno mesto. A mogao bih i da platim parking. Dobro si me podsetio.

Jen posla poruku mobilnim telefonom i taman na vreme ugasi zvuk da se ne čuje pristigla poruka potvrde plaćanja, jer se Jin Van Digor de Hessenklik fon Staubhawets oglasio preko razglasa. Jan Vennegoor of Hesselink pomisli da mu (Jinu) sve ovo i nije trebalo. Sav taj razglas, svečana zahvaljivanja zvanicama. Brate, rukuj se sa gostima (al’ ne steži prejako) i uvali im neko piće u ruke. Misli mu je prekinuo Jun (pih, bre, još od onog zajedničkog pecanja nikako da mu se seti prezimena).

– E, momci, izvinite što sam zakasnio. Imao sam frku s parkingom. Ubi me ova vožnja po gradu.

– Oh. Stigao si. – iznenadi se Jen.

– Ma, da. Vrtim se pet olimpijskih krugova okolo da nađem mesto za parking. Još sam imao dojavu da ima jedno mesto slobodno u ulici beše ono neka pilula za post-seks; obavezna kad pukne gumica...Legije stranaca. Al’ dok sam obrnuo krug, neko je tu već uglavio svoj “pežo”.

– E, pa to je izgleda Jen… – Jan nije stigao da završi rečenicu.

– Al’ zato sam mu sve četiri gume izbušio, majkumunjegovu. Zapamtiće on čije je mesto zauzeo.

1 komentar na temu “Rođendanska proslava”

Komentari su onemogućeni.