Зен, распонтанисан

Зен де Кок ван дер Берг Бренкелен Брандлихт је спазио на пушкомет како му се примиче Мелентије Салашевић, девојачки шпицнамет Салашев, и упутио се право мимо њега, све меркајући хоће ли овај покушати да се претвори да га није приметио и као случајно прећи на другу страну улице. Овај се, пак, задубио у своје мисли, нешто причао сам са собом.
Да није шенуо? – помисли Зен. Јер зна се, ко прича сам са собом (а и кухињом), или је луд или зида кућу. Кућу је довршио… оно, можда прича на мобилни, ал’ не држи ниједну руку на увету.

– Добар дан, Салашевићу!

Салашевић се примаче, прочепрка прстима по џепу и нагло показа да је приметио Зена.

– О, добар дан, Зене де Коче ван дер Берже Бренкелене Брандлихту, куд смо се то запутили овако недељом пре ручка?

Као што је Зен крајичком ума и посумњао, један од Мелентијевих зуба је био плав. Аха!… Nastavite sa čitanjem >>

Utovar nedeljom, 20. januar

Kog đavola ja tražim još uvek na fejZbuku, pitam se. Navika, mazohizam, perverzija, mora biti neko od takvih objašnjenja.
Sećam se vremena kad je zla krv postala dominantni jezik obraćanja na starom BBS-u SezamPro. Posle dosta godina “sezamovanja”, gde su se formirali neki krugovi ljudi sa kojima mi je bilo dobro da budem, bio sam jedan od inicijatora da se zatvorene grupe premeste u neke mailing liste, nezavisno od Sezama, i da se povučemo odande, jer tamo je zavladao duh smrdljive baruštine, što je samo delom bila posledica činjenice da je dolazak brzog Interneta odneo danak. Bitni su ljudi, a ne mesta, beše pouka te tihe smrti nekad avangardnog stecišta.

Autor ove šeme je zaboravio da nacrta javni WC i zato sad ovde ne postoji principijelna šema ekvivalenta fejZbuka u realnom svetu. No, kako god okreneš, sveopšte razmahivanje fekalijama je postalo dominantni princip komunikacije na tom mestu.

Međutim, sa fejZbukom je drugo. Tamo je mesto uzelo primat nad ljudima, a devalvacija socijalnih normi je tolika da čak i ljude koje nikad niste sreli nazivate prijateljima samo zato što ste razmenili affiliate veze.… Nastavite sa čitanjem >>

Jedna na dan (295): 19. januar 2013.

Šetnja trgom po ledenoj večeri, noćne ekspozicije iz ruke…
To da bi trebalo da izađem na trg uveče i slikam malo došlo na zicer za ovo veče. Zamalo da se izjalovi: akumulator se prehladio, pa nisam uspeo da upalim auto (osim toga, ko je još video da italijanski auto pali na minusu), pa sam se na trgu nešto kasnije zatekao bez stalka; a inače sam planirao da ga ponesem. Uz uzdah “o, ne opet”, navijem visoki ISO, pa opal’ po tri ekspozicije u velikom otklonu. Znao sam da će biti veliko zrno, nisam se opirao, nego sam tražio bar jednu fotku sa atmosferom. I šta da vam kažem, našao sam je:

Jedna na dan, 19, januar 2013: Attendite!

(pogledaj veću fotografiju)… Nastavite sa čitanjem >>