Jedna na dan (320): 13. februar 2013.

Samo još neko nešto da mi zucne nešto protiv postprodukcije.

U kratku šetnju sam krenuo u suton, na samom kraju dnevnog svetla, u “plavi sat”, kako bi se to možda nazvalo kada bi se klasifikovalo po boji svetla. Prilazeći svojoj osnovnoj školi, prisetio sam se da su krošnje velikog drveća ispred zgrade sada gole i da bih možda mogao da pokušam da fotografišem ceo anfas velike zgrade. I uspelo mi je, mada nisam bio načisto na šta će ličiti to silno tanko granje… Mic po mic, malo po malo, dovedem scenu do ove:

(pogledaj veću fotografiju)

Malo ovo… Pa onda ono… Boje… Svetlo… Zategni tamo… Osvetli tu… Kloniraj ovde… A šta ćemo sa aberacijama?… Rešenje uvek postoji. Kao i obično, samo je pitanje da li umeš. Scena koju sam odavno hteo da snimim na kraju se pretvorila u vežbu sposobnosti dovođenja scene u željeno stanje, na celishodan način… A pošto nešto nisam sklon pisanju u ovom času, moraću da pribegnem poredbenim mehanizmima. Pokazaću vam polaznu fotku (srednje svetlo od tri fotografije za HDR), onu koju sam uveo u željeni oblik i onu koju sam poslao u Photoshop:

1. polazna fotka (srednja od tri za HDR) 2. ispravljena geometrija i izrez 16:9 pre HDR spajanja; 3. posle HDR spajanja i elementarnih ispravki u Lightroomu

Jeste, tako je. Vide se dva automobila. Pa se onda ne vide. Hot smile A ocena, zna se.

Presuda: mišn frikin’ akomplišd, jea! Open-mouthed smile Smile with tongue out Rolling on the floor laughing Be right back Party smile A šta da vam pričam! Ako budem prepričavao korake, biće vam dosadno. Ako budem rekao da je bilo lako, slagaću vas. Ako budem rekao da je bilo teško, tek onda ću vas slagati. A ja nisam sklon laganju.

Biće toga još. Imam još jednu koju moram da obradim za sutra – obećao sam prijatelju.

8 komentara na temu “Jedna na dan (320): 13. februar 2013.”

  1. Sada, kada sam je video ovako veliku mogu reći samo – odličan momenat za uzimanje uzoraka i odličan rezultat. Ende!

  2. C, c, c, c, c, c, kad bi samo mogao da vidiš kako odmahujem glavom 🙂
    U montaži si sve veštiji, hajd’ sad malo bez postprodukcije 🙂

    1. Muka živa, je l’ da? Nikako da se namolim da teram na prirodno 🙂

      1. Шта би овде било природно, да се позове паук и да, сходно својој природи, уклони кола?

        1. Jes’ vala, brže bi bilo nego što je trajalo da isteram kola sa slike.

          Nego Igor sve čini da me privede dokumentarnoj fotografiji, onoj koja se principijelno završava klikom na okidač fotoaparata (eventualno makaze na kraju, ali obazrivo i bez mešanja u produkciju). A ja se ne dam, pa se ne dam.

          Biće jednog dana i to. Samo što se ne nazire tačno kad :mrgreen:

Komentari su onemogućeni.