Jedna na dan (321): 14. februar 2013.

Treća. Ergo, sreća. Kako god. Ja se ovoj temi više ne vraćam.

Ma, setićete se sigurno… Prvo sam probao jednom u večernjim satima, na prečac, pa nije uspelo zbog prejakog šuma koji sam loše prikrio rasterom. Pa sam pokušao ponovo uveče, po ciči zimi, opet iz ruke, pa nisam uspeo da zavaram oštro oko onih koji paze na času. I onda mi je natrčalo u sredu kasno popodne, u istoj šetnji kad sam uhvatio i izvor za onu jučerašnju. Još je bilo svetla, umereno lako se radilo sa ISO 1250 (to je još bezbedno), uz “đavolji” HDR princip koji spasava dinamiku u času kad ona nestane iz prirodnog svetla i uz svest da ću uspeti da izvučem ono što sam naumio.

Obrada je bila rutinska i bez puno ačenja. Osim kod neba: nisam mogao da odolim.

Jedna na dan, 14. februar 2013: Neka se zna ko je bio uporan.

(pogledaj veću fotografiju)

Da, znam da se primete tragovi editovanja. Znam i to da će mi baš zbog toga biti zamereno. Neću se opirati niti braniti: kriv sam. I neka sam. Smile with tongue out No, priznajem neke druge probleme koje sam napravio u nasrtaju entuzijazma, pre svega preterano čišćenje koje je fotku u punoj veličini učinilo neprirodnom. Postoji način da se to sakrije naknadnim “prljanjem” scene, ali to zbilja nemam nameru da radim.

Presuda: mišn jedva nekako akomplišd. Camera Thumbs up Evo konačne razglednice zgrade na raskrisnici kod žitara u Kikindi. Dole banka, gore advokatska kancelarija lika koji je kupio tu zgradu, makar je građevina koliko-toliko ostala očuvana. To je to, sve sa kišom orošenim kružnim tokom.

Što se tiče ovog mesta, nema više. Idemo dalje, negde drugde.

2 komentara na temu “Jedna na dan (321): 14. februar 2013.”

  1. Светло ми се свиђа, оно изнутра. Ти зимски сумраци за мене увек имају некакав посебан угођај. Е, сад, облаци, јебига – хадеер ће да ти направи светлу штрафту око крова, ту спаса нема.

    Него, свиђа ми се у тексту оно где пише “доле банка”. Подржавам, и нек заживи.

    1. Dole banka? WT… Aaaaa, vi’š ti to, nisam ni primetio tekst između redova. Kakva su vremena došla, počeli smo spontano da učačkavamo parole gde nismo očekivali da mogu da se udenu. Nije loše, nije loše! Bravo ja!

Komentari su onemogućeni.