Jedna na dan (327): 20. februar 2013.

Još jedna od foto-šetnje koju sam obavio jedna dan pre. Ova fotka je bila odavno zakazana…

Spomenik palim borcima u Kikindi je strašno oštećen. Nije mi za ideološku dimenziju tog spomenika – zabole me patka za fabrikovanu istoriju – nego nikako da primetimo kako ta skulptura Aleksandra Zarina predstavlja remek-delo modernizma. Posleratna Jugoslavija, koliko god je bila ogrezla najpre u državni, a potom u burazerski socijalizam, makar može da se podiči činjenicom da je modernizam sve vreme ostao jači od socrealizma (neki tvrde da socrealizma u FNRJ/SFRJ nije ni bilo, ali hajde da ne preterujemo). Građevine i skulpture nastale od kraja četrdesetih do kraja šezdesetih godina dvadesetog veka jasno su svedočanstvo burnog doba u kome su se još tad nazirali prvi obrisi građanskog društva.

Ne omašim da bacim pogled na spomenik kad god prođem. Nalazi se na najsavršenijem mogućem mestu nasred trga i – zapušten je. Obećao sam sebi da ću kad-tad napraviti fotografiju tog spomenika iz nekog čudnog ugla, nešto drugačije od onog pokušaja u oktobru prošle godine. I taj dan se desio u utorak popodne, istog dana kad je načinjena i fotka 326.

Jedna na dan, 20. februar 2013: Spomenik palim borcima u Kikindi

(pogledaj veću fotografiju)

Ala je lako raditi sa dobrim objektivom… Pomeriš se malo dalje, otvoriš blendu koliko je moguće (ovde f/2.8), načiniš pravilan kadar i štrikneš. Lako je tako, što bi rekao… Uh, još nisam proglasio strategiju flagrantne političke nekorektnosti, pa ću da preskočim poređenje sa Bosancem koji je video Švabu kako pali motornu testeru. Uglavnom, tehnikalije ove fotografije su jednostavne, ako se jednostavnim mogu nazvati sklapanje u HDR, korekcija boja koje su “procurele” sa neba po belom mermeru i išaranoj bronzi, nešto malo kloniranja prljavštine na mermeru i blaga vinjeta.

Presuda: mišn veri akomplišd. Camera Thumbs up Ne mogu da uopštavam mišljenje na osnovu ličnog suda o stvarima, ali sam skoro siguran da većina mojih sugrađana nikada nije ni videla, a kamoli obratila pažnju na detalje skulpture iz ovog ugla. Eto, priznajem da ja nisam nikad ni stao iza skulpture, a kamoli da sam je osmotrio kao na ovoj slici. Ovde se bolje vidi kakve su linije angažovane u tom delu. Celog života sam fasciniran tim oblicima.

Nepoznati uglovi poznatih mesta: to je dobra tema za razmišljanje, istraživanje i izvedbu.