Utovar nedeljom, 24. februar

“Naređujem da postupite po nahođenju, jer mi nemamo pojma šta da radimo sa nepostojećim procedurama u ovakvim slučajevima…”

Dva su razloga što je ova slika stavljena na ovo mesto. Prvi je da vam skrene pažnju i izazove petparačku pohotu u vašim glavama i ostalim vitalnim organima. Drugi razlog sam zaboravio.Jedan od fenomenalnih političkih manevara za koje sam čuo beše jedna ujdurma tokom koje su tadašnje lokalne vlasti u  varoši u kojoj živim predali vodu iz vodovoda na analizu laboratoriji za koju pouzdano znaju da nemaju spektrometrijsku analizu svih mikroelemenata. Kao posledica tog manevra, na raznim mestima u standardnom obrascu izveštaja o analizi vode zatečen je podatak koji glasi “— %”, što je brže-bolje (verovatno prema nečijoj preporuci) protumačeno kao “tog i tog govneta u vodi nema”. I to je javnost progutala pre nego što se našao neko ko je upozorio, ovog puta bez podrške medija, da niz crtica umesto nule ne znači da tog sastojka nema u uzorku, nego da uzorak nije ni testiran na prisustvo tog sastojka.

To je zona poluistine, za koju ne prestajem da tvrdim da je stotinu puta opasnija od laži. Eufemizam koji se koristi i ovih dana glasi: “analiza nije pokazlaa da ima toga i toga”. A izjava koja bi bila validna trebalo bi da glasi: “analiza je pokazala da nema toga i toga”.

mlekoZnajući da su metode o kojima pričam prevaziđene, ne samo zato što su postale lako prepoznatljive, neki predstavnici Vlade Srbije su pribegli direktnoj demagogiji aktuelno opsadi medijskog prostora. U toku ove ujdurme sa pitanjem prisustva nekakve štetne materije u mleku, svašta smo čuli i videli. Možete da birate šta je izjava ili gest nedelje. Možda ono kad je ministar poljoprivrede javno pio mleko pred kamerama (iz pakovanja koje je neko bio već otvorio). Ili ono kad je tvrdio kako je mleko bezbedno i kako on ima više dece nego njegov oponent u ovoj političkoj igri, a to je, ako sam dobro razumeo, krunski dokaz da je u pravu on koji nešto tvrdi, a ne onaj što mlati nekim papirima sa nekakvim analizama nekakvih dekadentnih stranaca. No, ja opet vidim sindrom analize kikindske vode: lepo daš mleko na analizu nekome ko tu analizu ne može da obavi u celosti, ali je u krizi i zato prihvata svaki posao, te posle angažuje nekog da crticu protumači kao nulu… Eh, radosti moja, ala sam srećan što ništa ne znam…

Konobar! Daj ovim slabićima po duplu lozu, a meni daj pola litre mleka!Moj favorit je, ipak, ministarka zdravlja, koja je odlučila da posavetuje građanstvo da sami odluče hoće li piti mleko ili neće… Ono je ste da je to njen posao, a ne naš, da daje smernice o zdravlju, ali zašto bi ona bila odgovorna za bilo šta… Ja sad, po istom postupku, vas pozivam da sami odlučite da li vas i vašu decu ministarka zajebava ili ne, da li o vama misli kao o budali ili ne, a obaška – da li joj je stalo do vašeg zdravlja ili nije. Jedino pouzdano znamo da joj je stalo do stolice u kojoj sedi, a da smo mi previše glupavi da je zbog ove sramne izjave katapultiramo u nedođiju, gde joj je i mesto nakon ove izjave.

Sanjam dan, ali mu se ne nadam, kada će cela vlada pasti zbog neke izjave poput te. Jebote, pa u Italiji su padale vlade kad bi ministar zdravlja zaboravio da uzme maramicu pre nego što kine. Ovde možeš i da pospeš stanovništvo ekskrementima – i nikom ništa.

Uostalom, manite se mleka. Napravite jednu srpsku picu.

Nova srpska pizza

(tnx Marinko)

Ko je hteo da kaže šta sam ja to hteo da kažem? Nemoj da bih ja sad ovde rek'o svašta nešta!U međuvremenu, ja se sad pitam šta da radim sa ranije pripremljenim citatom nedelje. Mislim – kako da ga prokomentarišem i slično tome. A onda, blesak prosvetljenja (uz glasan čeloklep): evo vama, pa tumačite sami. Takav je, znate, trend u današnjoj politici: ako ste samo čuli nešto, a ja vas uhvatio da ste čuli, ja brže-bolje uzviknem “tumačite sami!” i vi onda možete da se slikate.

Nego, raspričao sam se, a citat umalo da zaboravim:

Demokratija je najgori oblik vladavine koji se može zamisliti – sve dok ne probate da  smislite neki bolji.

Vinston Čerčil

Ćutim! Evo, ne kažem ništa! Gledajte samo, ne komentarišem! “Eeeeee!…”, što reče onaj brkati taksista u čijoj Ladi specijal sam ga pitao kako je moguće da onaj časovnik na sredini prednje table uredno radi, a očigledno ništa drugo na kolima nije pokvareno.

Politički nekorektni vic nedelje:

lozzDođe Ciga na kiosk i traži da kupi sve lozove u šteku koji se završavaju na 67.
Prodavac pita: Baš mora na 67?
Ciga: Mora! Kupujem sve!
Prevrne prodavac sve lozove i nađe. Posle par dana izvuku Cigin loz i on se silno obogati… Svrati Ciga do kioska i nudi prodavcu 2.000 evra zato što se potrudio.
Prodavac: Ne treba, hvala! Samo mi reci kako si znao da se dobitna kombinacija završava brojem 67.
Ciga: Sanjao sam divan san… Divna plaža… A po njoj trči sedam prelepih belih konja… A na njima jaše sedam divnih devojaka…
Prodavac: Pa?
Ciga: Šta pa? Pa pomnoži!

Parkur verzija najlegendarnije strip-scene socrealizma:

MIRKOPAZIMETAKJEBOTEKLIZAVOZAMALO!

Gotova fotografija (11 slova): GOTOGRAFIJA

Evo jedne gotografije

Ovih dana, na Suštini pasijansa će osvanuti Deklaracija o proterivanju licemerja. Samo se pitam koliko će mi reči trebati da objasnim šta mislim o takozvanoj političkoj korektnosti. Ala bih voleo da upoznam kretena koji je prvi prineo taj idiotski pojam stanovništvu planete. Da mu kažem šta ono beše rekao pokojni Šaban u jednom od poslednjih intervjua koje je dao, neki mesec pred smrt: Neću više da budem Rom. Pustite me da opet budem Ciganin. E, pa dužan sam svom bratu ciganskom, Šabanu, da objavim tu deklaraciju.

Neću više da budem Rom. Pustite me da opet budem Ciganin.

A kako je u vašoj okolini? Jesu li NVO organizacije poslale stručnjake i stručnjakinje i na vaša vrata, da vas anketiraju da li biste se venčali sa osobom te i te nacionalnosti i da li biste trpeli komšiju te i te vere? More, sve bih pristao osim da mi šalju budale na vrata i, pogotovo, da daju telefonske aparate i linije idiotima koji ne umeju da nađu neki čestit posao, nego se bave zivkanjem mene onda kad pozivima vreme nije.

Karikatura nedelje:

Nema smisla prevoditi.

Auh, boktemazo, kakva fotka…

zmajj

Zapravo: boktemazo, kakva slika.

Stvari se lako klasifikuju. Ljudi nikako.Sve se češće prisećam godina kad smo bili zmajevi, što je pouzdan znak da sam počeo da starim. A pošto nemam iluzija da ću postati mlađi nego što sam sad, možda bi bio red da počnem život da uređujem tako što ću svemu nalaziti svoje mesto. No, tu postoji jedan problem: stvari se lako premeste sa tačke A u tačku B. Ljudi nikako. Ne daju više čak ni da ih klasifikuješ po nekom atributu, ma koliko taj atribut bio trivijalan. Umesto toga, biće ti dozvoljeno da od njih samih primiš na znanje atribute koji ti oni dozvoljavaju, pa onda gledaj šta ćeš i kako ćeš. Taman da lanem nešto na tu temu, kad evo opet onih NVO evangelista. Gori su od Jehovinih svedoka, jebote, samo ako si se zeznuo pa uzvratio “dobar dan”, udaviše.

Ovo nedeljno popodne je dušu dalo da se udaljite od računara, i dalje negde u toplini svog doma. Preporučujem vam neku knjigu. Da, baš tu koju ste počeli da čitate još prošle godine i zaboravili na nju posle tri dana. Probajte ponovo, lako je. I isključite već jednom taj televizor.

A pre knjige, prijatan ručak vam želim. Pa taman to bila i srpska pica. I čašu mleka, da se vidi ko je frajer.

2 komentara na temu “Utovar nedeljom, 24. februar”

  1. Čašu toks mleka i parče serbiše (toksiše) mesiše, hehe, nazdravlju-uzdravlju!
    a da, poluinfo je sto puta gora od neinfo.

Komentari su onemogućeni.