Utovar nedeljom, 3. mart

Nije lako prihvatiti činjenicu: glavna odlika državnog monopola leži u poslovici “kadija te tuži, kadija ti sudi”.

Pozdravno pismo iz EPS-a: Molimo da više ne kukate! Ne vredi vam!Stiglo je pismo iz EPS-a:

Dragi potrošači,

Povodom učestalih žalbi na cene električne energije kojima nas u poslednje vreme zasipate, javljamo vam se ovim kratkim dopisom. Potpuno razumemo vašu ljutnju zbog stalnih poskupljenja. Nije ni vama lako… Ipak, moramo vas podsetiti da nemate drugog izbora. Mi smo veliko javno preduzeće, sa potpunim monopolom u zemlji, i plaćaćete onoliko koliko vam kažemo. Drugog izbora i tako nemate: mi imamo struju, a vama ona treba. Šta se tu može – to je možda tužno za vas, ali zato je odlično za nas!

Molimo da više ne kukate! Ne vredi vam.

(tri, četr:) Ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine…

U ime svih zaposlenih u EPS-u, uključujući i one koji temo rade, želimo vam sto veću potrošnju, uz obećanje da ćemo sa aktuelnim trendom poskupljenja uredno nastaviti!

(Tnx Tibi via FB)

Mene, pak, “oduševljava” gomila demagoških manevara tipa “ako ne pomognete, o državo, bankrotiraćemo” i “ako ne poskupi struja, ljudi će se i dalje grejati na struju, a nije naš problem što toplovodi nerade dobro, a zgrade nemaju dimnjake”. Malčice je kasno za kaznene četvoročasovne, a kasnije i osmočasovne restrikcije (imam dovoljno godina, pamtim i to), jer najefikasnije je zavrnuti energente zimi. Ali, sve je moguće… Sve je moguće, pa i to da nas kažnjavaju za svoj sopstveni javašluk.

Da li su primetili da je više ljudi kod kuće nego bilo gde drugde, a pogotovo ne na poslu, jer posla nema, ne bih znao da kažem.Sve je moguće, pa i da mi ono isključenje struje pre tri dana, od osam ujutru do dva popodne, objasne nekim eufemističkim nazivima. Najbolje je ono o servisiranju mreže, kad mrtvi ‘ladni isključe struju na šest sati govoreći kako je građanstvo svakako na poslu ili u školama. Da li su primetili da je više ljudi kod kuće nego bilo gde drugde, a pogotovo ne na poslu, jer posla nema, ne bih znao da kažem.

Muka sa cenom struje je u tome što je to i dalje socijalna kategorija, a ne ekonomska. Kada bismo u proseku radili, kao što u proseku sada dangubimo, tada nam ne bi teško palo ni da je struja skuplja. A država bi mogla da prikuplja viši porez na promet, jer i promet bi bio viši kada bismo bolje zarađivali, pa bi mogla da participira u gradnji nove infrastrukture.

Rešenje se traži na pogrešnom mestu. Po običaju. Spremimo se za novi talas pizdarija. Evo, gle: ova zajebancija sa aflatoksičnim mlekom ipak još uvek nije ispucana. Još uvek ne mora da se traži nova priča za skretanje pažnje javnosti.

Vojvođanski magazin #59 - najbolji način da potrošite 49 dinaraPazi sad:

Jezik i bicikl su slični. Prestaneš da okrećeš pedale, a točkovi idu dalje.
Bata Pežo

 

Ova misao je maznuta iz martovskog izdanja Vojvođanskog magazina. Predlažem da se zavalite i uz kaficu prelistate aktuelni broj. Ima šta da se pročita i da se vidi.

Igorova° reč:

Reductio ad Absurdum – možda najtačniji opis života u Srbistanu.

Reductio ad Absurdum - možda najtačniji opis života u Srbistanu.

Boli. Annoyed

________
° Ne brinite za našeg druga Igora: ne oglašava se na Suštini pasijansa jer ne može fizički da postigne. Razlog je opravdan i zato mu opraštamo to što ga privremeno nema.

Zamislite kako je tek meni! Ja sam još jako mlad doživeo sve što se doživeti moglo i od tad se strašno dosađujem. Sad… Sad sam spreman da umrem za ono u šta verujem. Ali jebi ga, ne verujem više ni u šta.

Predlažem da ovo popodne potrošite na gledanje ovog filma. Traje nešto manje od sat vremena i predstavlja najbolji način da utrošite toliko vremena ovog benastog dana.

Dramatičan obrt!

Alo! El' to vladičanski dvor? Oću svoj deo! Nećete da me prevarite!Znate kako je, 1700 godina od Milanskog edikta, pa se neko setio da je car Konstantin rođen nadomak Naisusa, pa je onda nastupio princip “oćusvojdeonećetedameprevarite”. I tako, daj šta daš: u sredu, 27. februara, vladika niški Jovan je čekao glas o prvom muškom detetu rođenom u Nišu tog dana, ne bi li ga darivao zlatnikom. Može biti da se ponadao da će da ga krsti lično, imenom Konstantin, a kako drugačije.

Prvo rođeno dete beše devojčica. Drugo dete – devojčica. A kako u pravoslavlju ne važi rodna ravnopravnost (mada, gle čuda, i SPC ima sve odlike NVO, računajući i mešetarenje sa gotovinom), uto je vladika najpre otkazao posetu porodilištu. Uto se rodio i dečkić, živ i zdrav. Kineske nacionalnosti, doduše, ali naš je, pa makar i žut, častio ga vladika svejedno. Jer, kad su se novinari malo razišli, vladika je ipak upao u niško porodilište tokom večernjih sati, obavio protokol, pa bež’ dok ga ko nije uhvatio. I gle vraga, darivao je svo četvoro dece koja su se rodila tog dana. Spasao je obraz u poslednji čas.

Uskoro će ovakvi projekti biti jedini koje će CERN dozvoliti Srbiji u svojim postrojenjima.Na vest da Srbija nije platila članarinu u CERN-u za 2012. godinu, neki su se setili one barabe za koju je Srbija platila milion dolara da ne bi završio u zatvoru u Americi. Neki su se zapitali zašto to mora da se plaća. Neki se pitaju šta će nam nauka, a neki koriste gužvu da pričaju o stvarima koje nemaju veze sa tom temom. Među poslednjima je i ministar nauke i obrazovanja čije ime se više gadim da izgovorim nego kad čujem njegove verbalne isprtke na televiziji, pa ću ga i dalje zvati Šumenko. Njegova izjava je odvratnija od svake izjave date povodom projekta zamazivanja očiju drugog ministarstva, onog pod radnim imenom “Obama pije otrovnije mleko nego mi, pa mu nije ništa, ko jebe građanstvo, vrći na nula pet”.

Ja biram tipičnu kafansku reakciju na ovu vest: ispričaću vic koji nije smešan.

– Kako se pametan Srbin javlja glupom Srbinu?
– Telefonom iz inostranstva.

Bravo, Blic! B-r-a-v-o! Svaka čas’!

Ala ga je objasnio, svaka mu čast!

Ako ste istraživački duh, verovatno volite da pohodite gradove. A ako trenutno niste pri lovi da obiđete ceo celcati London, poslužite se panoramičicom od 320 gigapiksela, sastavljenom od 48.640 fotografija. Detalje o panorami pročitajte ovde, a samu panoramu pohodite ovde. Količina detalja je šokantna!

Količina detalja je ŠOKANTNA!

Jedino vas upozoravam na to da nećete primetiti koliko je vremena prošlo. Meni je za pisanje ovog kratkog priloga trebalo… Sat i dvadeset minuta…

Ovaj nema veze. On je muzičar, ostavite ga na miru, samo tetki da odnese lek.Politička misao iz najlon kesice:

Na sledećim izborima glasaj za Ali Babu.
Bar ćeš znati da lopova ima samo četrdeset.

JA i Led Zeppelin. JA i Pink Floyd. JA i Queen. I ko ono beše još postoji? Ah, da: pa JA.Budalaštinu nedelje je odvalio Džastrlejk:

Ako Pink Floyd i Led Zeppelin imaju pesme od deset minuta, ako je grupa Queen mogla da napravi pesmu od deset minuta, zašto ne bih mogao i ja?

Sad, na stranu to što je izjavio da je njegov novi album nastao pod uticajem Led Zeppelina i Boba Dylana, nego je bitno to što je uopšte objavio nešto novo. Spasavaj se ko može!

Šta nas to ubija? Hrana? Ne. Piće? Ne. Neumerenost? Ma kakvi. Onda mora biti da je nešto drugo.Japanci jedu mnogo manje masnoća nego Englezi i Amerikanci i doživljavaju mnogo manje infarkta. S druge strane, Francuzi jedu daleko masniju hranu nego Englezi i Amerikanci, a doživljavaju mnogo manje infarkta.

Arapi piju daleko manje crvenog vina nego Englezi i Amerikanci i doživljavaju mnogo manje infarkta. A ako niste znali, Italijani piju mnogo više crvenog vina nego Englezi i Amerikanci, a doživljavaju mnogo manje infarkta.

Zaključak: jedite i pijte koliko vam srce ište. Vas će zapravo ubiti to što govorite engleski.

Sve u svemu, nisam jedini koji se već decenijama pita:

Šta bi sa ovom babom? Gde je izašla?

Da citiram imenjaka Todorovića: ne mogu da odolim.

Kuvarica pile peče, iz pileta voda teče! Pile ćemo da jedemo, kuvaricu da pohvalimo!

Sve je rečeno. Ostaje samo karikatura nedelje, veoma ilustrativna i nadasve poučna. Čitači između redova će jedva izdržati – ali uspeće. Ostalima će biti svejedno, slegaće ramenima i pitati se kad polazi sledeći šinobus. Međutim, to zadire u rejon neke druge priče, pa je bolje da se sad zaustavim. Gledanje daleko nije baš uvek toliko dobro za mentalno zdravlje.

Miki, Miki, veliki... Nego, kako ono beše glasi glagol koji je izveden iz imenice "pendrek"?

Ali, dobro. Sve je to nekako u duhu nastupajućeg posta, koji će da važi za sve pravoslavce osim sveštenika i parohijskih blagajnika – oni moraju da se žrtvuju zarad čistote vere. No, kako se ovde neguje suštinatizam pasijansizma, a jedini privilegovani smo mi džedaji, to se postom nećemo baviti, nego ćemo iskoristiti priliku da se osladimo mladim lukom čim pristigne u prvoj dekadi aprila. I to uz palac debelu šnitu slanine i frtalj crnog ‘leba.

Nedelja je, podne je, vreme je da se supa iznese na astal. Neka dobro pobiberi supu ko tako voli. Pogotovo ako ste se na poslednjim izborima izjasnili kao džedaj: u tom slučaju, vi morate da pobiberite supu. Olakšavajuća okolnost je to što možete da birate i zeleni i crveni biber.

Sa biberom ili bez: prijatan ručak vam želim.

9 komentara na temu “Utovar nedeljom, 3. mart”

    1. To što je nešto jeftinije u SAD nije merilo: tamo je sve jeftinije. Nedavno sam pročitao da ako ostane ova socijalna cena, za tridesetak godina ćemo uvoziti struje za 75% potreba. Danas je obrnuto, uvozimo oko 20%, ostalo uspemo da napravimo sami.

      1. Kao prvo, bilo bi obrnuto kada bismo izvozili 75% proizvedene struje.

        Kao drugo, otkad je sveta i veka, novi kapaciteti za proizvodnju struje se nisu pravili novcem od prodate struje, nego državnom investicijom. To je infrastruktura, a infrastrukturu pravi država. Od prodate struje može da se održava i remontuje sistem – pardon: trebalo bi da može.

        Prebacivanje krivice za javašluk sa države na građanstvo je specijalnost svake vlade koju pamtim otkad sam naučio da prepoznajem uzroke i posledice. To da sam ja kriv što se grejem na struju dok istovremeno plaćam ruski gas mnogo više nego stanovnik Holandije – ne pije vodu. Ali, to je već digresija.

        1. Kao prvo, možda infrastrukturu pravi država (znači svi mi), ako je država vlasnik. Koliko je meni poznato, u SAD država nije vlasnik elektrodistributivnih sistema.

          Kao drugo, nisam pominjao grejanje kao uzrok, sve i da prestanemo da se grejemo na struju, potrošnja će rasti. Uostalom, ima valjda već par godina kako podaci govore da se više struej potroši leti nego zimi.

        2. Infrastrukturu pravi država, znači svi mi, od prikupljenog poreza, a ne od računa za struju. To je poenta. A država ovde još uvek ima faktički monopol na proizvodnju struje, pa o marginalnim slučajevima malih elektrana ne vredi da govorimo kao o relevantnom faktoru. O vlasništvu nad elektranama u SAD, pravo da ti kažem, ne znam ništa i zabole me patka.

          To o grejanju, rekoh već, beše digresija. Ali sad kad si načeo: da, približavamo se i mi potrošnji struje koja je leti veća nego zimi; neke evropske države, poput Italije, odavno su izvestile da je kod njih taj slučaj. Bude dana tokom leta kada ne isključujem klimu po 16-18 sati, što kad pomnožim sa 1,2 kW dođe ohoho blizu sa 8 × 3 kW, koliko tokom ledenih dana trošimo za električnu peć u istom prostoru. Proseci su takvi kakvi su, mislim da bi se zbilja moglo govoriti o tome da leto postaje skuplje od zime.

          Suma sumarum, energetika nije visoko na ceni među političarima u Srbiji, osim kad služi kao predmet potkusurivanja.

  1. Što se babe iz “Ko to tamo peva” tiče, čini mi senije izašla skoro do samog kraja filma, ali postoje kadrovi u kojima je nema, pa je onda opet ima. U drami smrt putuje zajedno sa putnicima autobusa, tako da neki smatraju da je Šijan smrt predstavio kroz ovu babu. S druge strane, sasvim je moguće da je baba bila statista na snimanju samo jednog ili par dana, pa kako se film nikada ni ne snima hronološki, tako mi čas vidimo babu, čas ne.

  2. Panorama Londona: sad budi Džek pa nađi mačku!

    1. Da bi stvar bila benastija: dok sam prvi put pregledao panoramu, zaista sam video mačku. I sad sam pokušao da je nađem, ali ‘oćeš. Pamtim da je bila negde blizu, možda blok ili dva daleko od BT tornja (mesta odakle je fotografisano). Bila je crno-bela i ležala je nonšalantno, na sve četiri, na nekoj terasi.

      Sad se neću smiriti dok je ne nađem ponovo. Grrrrr.

      1. То ти је тај интернет. Тамо све може да се нађе. А понекад, у баш изузетним случајевима, може да се нађе и поново.

Komentari su onemogućeni.