Utovar nedeljom, 7. april

Uradio sam nešto što nisam verovao da ću ikad uraditi.
Izbrisao sam tekst uvoda. Bio je možda najduži koji sam ikad napisao kao prvi prilog na svim utovarima nedeljom, ali to nije razlog što sam izbrisao tekst.

Zašto sam ga izbrisao? Zato. Ne moram sve da objašnjavam. Oprostite mi ili nemojte.

Prostor nablog naprodaj.

Da sam bar na vreme shvatio šta će da se desi, pa da sam iznajmio prostor nekom od saradnika ili, zašto da ne, nekome od vas…… Nastavite sa čitanjem >>

Nema udarca bez starca

Čitaoci i slušaoci se verovatno pitaju kako nastaju prilozi koji se nalaze na Suštini pasijansa? Evo, ovako. Open-mouthed smile
Dan je, barem u Šumadiji, tmuran. Jedan od autora Muzike za popodne je bolestan. Spisateljica dva čitana romana i jednog koji tek nastaje, ali nikako da se sastavi, bila je vredna i javila se rano. Smile

Kašičica optimizma se valjala po kući… a ideja koja je postojala bila je sve dalje, čitaćete o tome…

Razmišljao sam šta da napišem, a da ne budem pametan… A muzika je i dalje svirala… To je sastavni deo moga života. I šta da kažem, a i zašto bi trebalo da dam neki komentar?

Ništa!?… Nastavite sa čitanjem >>

Preko ćuprije u bolje dane…

Kada sam svojevremeno izjavio kako svoje predrasude gajim kao kućne ljubimce, nisam mislio i na one predrasude koje su potekle od nekog iskustva nastalog kakvog lošeg dana ili u uslovima koji su iskrivili sliku o nekome ili nečemu što je predmet mog razmišljanja. Znajući da sam ponekad sklon ishitrenim ocenama, gledam da povremeno preispitam poneku raniju odluku, čisto da bih bio u prilici da ispravim pogrešno mišljenje ili učvrstim ono koje se pokaže kao pravilno. Ako se i ne setim sam, tu su uvek neki dobri ljudi koji će me podsetiti.

Predmet jedne moje stare predrasude je i predmet svirke iz džuboksa ovog popodneva.… Nastavite sa čitanjem >>