Vodurina

Pa kad sam već zaređao da se hvalim koncertima koje ću da pohodim ovog leta, kako bi bilo da pomenem prvi koji je na redu: Eric Burdon 15. jula u Beogradu. Dolazi čovek da promoviše novi album ‘Til Your River Runs Dry, na kome ima šta da se čuje. Poput ove stvari.

Ovo je muzika za meraklije. Za one koji ne žele da žure niti im je po volji bilo kakva galama osim glasne muzike.

Da li čovek mora da čeka predugo da bi dotakao “ono nešto” što nema ime? Kad slušam poslednje albume Erica Burdona, što činim rado ali retko, učini mi se da je zaista trebalo pedeset godina lutanja da bi nastalo ovako nešto. Moram da citiram prve reči o albumi na portalu allmusic.com: Eric Burdon nikad nije prestao da radi, ali efektivno jeste nestao…

A onda, iskopam iz ko zna koje dubodoline živi album iz vremena koje taj komentator pominje, pa se prevrnem sa stolice oduvan sjajnom muzikom. Zašto ne znamo bolje o Burdonu, pitam se. A onda čeloklep: nije čoveku po volji nikakva galama osim glasne muzike.