In memoriam: Dragan Babić (1937 – 2013)

Nikad ne znamo gde nam šta stoji…

Pa tako nismo znali ni gde su nam najpametniji ljudi. A i da smo znali gde su, ne bismo znali šta ćemo sa njima.

(a pogledajte i ovo)

Dragan Babić, učitelj čitanja između redova, otišao je na Neko Bolje Mesto. Izvesno, on je bio na mnogim dobrim mestima, ali je pritom uvek ostajao džentlmen. Znao je da objasni ono što većina drugih čak i ne vidi. Nismo naučili dovoljno da bismo o njemu mnogo govorili. Nama na sramotu.

3 komentara na temu “In memoriam: Dragan Babić (1937 – 2013)”

  1. Koliko smo izgubili (usuđujem se da kažem) kao nacija, njegovim “odlaskom na bolje mesto” i ranije njegovim zapostavljanjem od vlasti ili prosto njegovim izborom da ne učestvuje u sveopštem ludilu na način koji nije dostojan pre svega čoveka pa i njega kao jednako takvog, ne može se sagledati. Dragan Babić je svojim delom, zaostavštinom u medijima i svojim postojanjem činio ovaj svet podnošljivijim.

    Iako svestan da je ovo idealizivana predstava njega smaog, smatram da je iza sebe ostavio mnogo u onome što je stvarao i u onome što je za života bio, a moglo bi se sročiti u par reči. Uzor, čijem dostizanju treba težiti.

    Neka mu je laka zemlja i večna slava.

  2. “Tvoje doba je presudno. Tebi možda nije. Tvoja prava su izbor, sumnja, znanje, ljubav, kretanje. Tebi možda, to nisu nikakva prava. Tvoje obaveze su iste. Tebi možda nisu. Drugi su pakao. Ali, i ti si njima. Znanje je dosadno i glupo. Tebi, možda nije. Neznanje je još dosadnije i gluplje. Tebi možda nije. Ne postoji nikakvo drugo doba, drugi život, druga prava. Postoji samo ono što činiš sada. Ti možda misliš da postoji posle. Drugi misle da posle ne postoji ništa. Niko nema prava da ti naplaćuje život, da ti preti, da te muči, da te laže i da krije od tebe da moraš da se braniš verom u sebe i ono što voliš, onim što je lično, tvojim imenom i prezimenom i osobenim znacima. Ti možda misliš drugačije. Ako nije kretanje do smrti po sopstvenom izboru, život je tupo tapkanje u mestu do smrti. Ti možda misliš drugačije. To su tvoja prava.” Tako je pisao 1994. gospodin Dragan Babić u Deklaraciji o pravima čoveka.

Komentari su onemogućeni.