Ona je poput duge

Njena svetlost preliva se u svim mogućim bojama. Izgleda čas ovako, čas onako, u zavisnosti od ugla iz koga je posmatrate. Spreda ili straga, odozdo ili odozgo, neuhvatljiva u svim svojim promenama i uvek prisutna kao večita tajna.

Postoji legendarna priča koja tvrdi da je Mick  Jagger istetovirao brojku 1000 na bedrima  još pre nego što su se šezdesete završile. Ja se pitam kada je sve to stig’o?

Kod mene je, naizgled, sve naopako. Valjda što volim ekscese, kao spremnost da neko zakorači na neistraženu teritoriju i muva se po njoj, ne pitajući za cenu. Kada me pitaju koji ti je omiljeni album Stounsa, ja opalim kao iz topa: Their Satanic Majesties Request (1967) i svi me nekako čudno pogledaju. Uglavnom, nikada čuli. Da, ima boljih i značajnijih albuma u njihovom bogatom opusu, ali ovaj je jedinstven. Stounsi su se prvi i poslednji put upustili u psihodeliju i pri tome se jako dobro zezali.

She’s a Rainbow” (B-strana je “2000 Light Years from Home“) spada u moje omiljene singlice svih vremena. Eno je, još uvek čami u budžaku, ako se nije izlizala od upotrebe. Potpuno netipična za stvaralaštvo grupe, sadrži esenciju muzičkog stvaralaštva koje je uvažavalo slobodu izražavanja kao vrhovni postulat. Rezultat se jasno čuje: skakutavi klavirski uvod Nickyja Hopkinsa, raštimovani mellotron van tonaliteta Johna Paula Jonesa, violine i duvači, divna melodija i la-la-la vokali pre nego što se sve raspadne u kakofoniji…

A onda okrenem singl, zavrtim gramofon, kakofonija me uvede u drugu pesmu i odletim 2000 svetlosnih godina od kuće.

Još uvek tražim put da se vratim. Rolling on the floor laughing

Komentari su onemogućeni.