Opstanak, ponovo. Ili još uvek. Kao da ima neke razlike.

Obrni, okreni, stvar se svodi na opstanak. Na puko preživljavanje.

Ponekad je lakše, primetio sam to odavno, kad slici bilo kakve muke dodaš muzičku podlogu. A bolju podlogu za svoje aktuelno stanje ne mogu da nađem jer, čini mi se, ne postoji.

Slušaj glasno. Ako ima distrozije, ne diraj: dobro je baš tako.

Grupa Muse je čudo. Veliko čudo, pravo, ono kojem sam se nadao onih tužnih godina kad se muzika na planeti na čas svela na MTV pun šatiranih muškaraca i ćelavih žena, a muzika u lokalnom spahiluku na nešto što neću da imenujem, jer se trudim da prepustim zaboravu.

I bilo je ovog i onog, uz pomoć prijatelja sam preživeo nedostatak muzike koju volim tako što sam se dočepao muzike koju sam promašio zbog zelenih godina i potpunog nerazumevanja porodice za moja muzička stremljenja. I verovao sam: pojaviće se. Desiće se neki veličanstven bend čije buđenje ću gledati i sećati ga se kad dospe na vrh koji će kvalitetom osvojiti i ostati na njemu. I to dugo.

I bi Muse.

I neka me đavo odnese ako ne bih sad pisao o njima do sutra ujutru, jer ja slušam bendove o kojima pišem, a u predvečerje jednog važnog koncerta koji pohodim na dan osvanjivanja ovog teksta na blogu, ja slušam nešto što nema veze sa tim, jer jebotemišdatejebo, sve je preživljavanje i ja se odjednom dobro osećam i odjednom sam opet jak i mogu dalje da guram, kao da imam izbora. I zbog toga ne marim što je ova pesma već bila u ovoj rubrici (doduše, onda to beše uštirkana verzija za Olimpijadu), jer i oni su ljudi koji razumeju potrebu za preživljavanjem. I zato rade svaki put kao da im je poslednji, jer ne žele za sobom da ostavljaju slinav trag. I podsećaju me da ni ja ne smem drugačije, jer gde bismo se zatekli kad ne bismo gledali daleko dok idemo napred…

Volim da slušam Muse. Provociraju me. Čine da budem budan, besan, razdragan, odlučan i svestan mesta na kom se nalazim ili kojim prolazim. Muzika koja to može da učini čoveku spada u muziku za sva vremena. Grupa Muse je čudo. Ako razumete, dobro je. Ako vam je po volji, još bolje. Ako vam je svejedno, onda ništa. Ako mislite da nije bilo potrebno, ne obraćajte se više ovoj rubrici, jer u njoj za vas nema ničega.

Izdržaćemo.