Utovar nedeljom, 29. septembar

Vrag će ga znati zašto sam se setio te slike…

Uglavnom, beše neka godina pre nego što su MRZ (AKA mp3) formati preuzeli prostor za slušanje muzike, a kada su carevali pirat-nakupci po nekim levim mestima. Neki lik je provalio kontakt sa novosadskim piratom koji je radio tako što je primao mušterije koji uzimaju minimalno 100 komada audio CD-ova.

Gusarenje: osnovna discipina u održavanju multimedije u balkanskijeh narodaI odosmo nas trojica u neki inkognito stan na Limanu 1, sa tri provere dok nismo pušteni u krug. A onda, blamaža: “veletrgovac” nije mislio da će trojica doći pa birati komad po komad, nego je to pravilo važilo za one koji uzmu po pet primeraka od svakog CD-a iz ovog, ovog i ovog reda, pa po deset iz ovog i konačno, da se popuni do stotke, ajde-de, izaberi još tih pet… Ali, lik nas je ispoštovao°, da ne kažem da je izdržao tih sat vremena biranja.

Zašto ovo pričam?

E, zbog epizode… Zahvatim neku kompilaciju Boba Marleya, a prišunja mi se s leđa onaj lik što je organizovao ovu berbu šumskih jagoda i kaže:

– Nemoj taj CD. Uzmi ovaj: tu ima jedna pesma više.

Još litar jedan...Jebote, pomislih, pa ovaj kupuje muziku na kilo. U inat njemu, zadržim onaj CD koji sam već izabrao. Onaj Odozgo me pogledao: kroz koji dan se pokazalo da je taj CD sa “jednom više” bio neki audio-škart, na kome je pola numera škripelo i zavijalo, a poslednja numera nije mogla da se učita u CD plejer… Jedna više ispade pet manje.

Tada sam naučio da neke stvari, pojave i rabote ne treba meriti na kilo, već na priliku potrebe, ideje, pameti, raspoloženja. E, pa takav je današnji utovar. Nemojte meriti na kilo. Merite na prigodu čitljivosti i zanimljivosti sadržaja koji sledi. Presudite kako nađete za shodno: uvek ćemo poštovati vašu volju.

 

________
° Reče siroti (i izgleda prolupali) Ivan Klajn kako je moguće da se sklopi ovakav glagol.

 

Ovakvi krateri usisavaju u sebe vodu iz okeana, kao što crne rupe u koamosu gutaju svetlost.Minut ćutanja za glupake meseca koji su poverovali u vest kako je na dnu Atlantika nađena crna rupa.

Анализирајући сателитске снимке, научници су дошли до закључка да овакви кратери усисавају у себе воду из океана, као што црне рупе у космосу гутају светлост.

 

Da nije tužno, bilo bi… opet tužno.

Najzad je otkriveno šta se desilo Betmenu.

Da parafraziram autorku članka gde sam ovo video: dobar predlog za sledeći kostim Lady Gage...

Slava mu.

(via)

Ne mogu da prenesem fotku jer je zaštićena i zahtevano je da autorsko pravo bude poštovano, ali ne mogu da dozvolim da propustite ovaj rad:

Isečak fotografije: celi rad se nalazi u odeljku "Your Shot" foto-portala National Geographica.

Obavezno pogledajte celu fotografiju. Zablentavio sam se gledajući je, više ni sam ne znam koliko dugo, čisto da vas upozorim.

Veži pojas, rođeni!U slučaju da ste upravo vi ta poslednja osoba na srpskom govornom području koja još uvek nije čula ovaj vic, evo ga baš za vas…

Zaustavlja policajac plavušu, traži joj isprave i pita:

– Gde si rođena?

A ona njemu:

– Gde si, rođeni!

Nekim ljudima se baš ne da: stalno nešto zeznu, a da zapravo nisu krivi ni za šta. Recimo, zamislite čoveka koji je obukao novu novcatu kariranu košulju za prvi sastanak sa devojkom, a zatim ju je odveo u restorančić na uglu koji su mu preporučili kao miran, tih, gde se fino klopa i gde će moći da uspostavi kontakt sa devojkom bez ikakvih ometanja.

A onda…

Nekim ljudima se baš ne da: stalno nešto zeznu, a da zapravo nisu krivi ni za šta...

Frederik Pohl, autor nekih kultnih dela u domenu naučne fantastike (Reklamokratija, Kapija), početkom septembra je otišao na Neko Bolje Mesto nakon što je proživeo čestite godine čekajući Hičije.

Prisećajući se velemajstora, upućujem vas na čitanje za ovo kišno popodne (nažalost, samo na engleskom): Dan nakon dana kad su došli Marsovci.

Kišno popodne, dušu dalo da ga provedete u čitanju

Ima tu jedan junoša koji prati šta se dešava na Suštini pasijansa i kome nije mrsko da ponekad priloži ponešto.

A kud si ti krenula, devojko?

A gde će kruška nego ispod kruške! Mišel txe Piton ima ukusa, pa taman vi sad protumnačili ovo kao seksistički pristup tumačenju.

Ako bismo gledali šta se zbiva okolo – mislim zaista gledali kako jeste, a ne kako se priča (uz prateću opasku “pa dobro, majku mu, je l’ ti veruješ svojim očima ili meni?”), brzo bismo poludeli. Zato nije loše, ako već ne ide drugačije, odrediti sebi neki period tokom dana kad može da nastupi mentalna mimikrija. Prosto, daš oduška mašti, projektuješ svoje namere, želje, tripove, štagod… u tu sliku, a potom se potopiš u nju kao da ti život zavisi od toga. I da vidiš, ponekad čak i uspe. Ako si dovoljno strpljiv da dozvoliš tim spontanim idejama da te obuzmu, možda nađeš rešenje protiv kurte, murte, i ostalih političkih izelica.

Lako ćete naći objašnjenje zašto jedino blagoutrobije ne trpi mentalnu mimikriju...A pošto vi niste izelica, lako ćete naći objašnjenje zašto jedino blagoutrobije ne trpi mentalnu mimikriju: kada je gladan, čovek ne može da se prepušta kreativnoj mašti, već samo onoj koja ga nagoni da preživi. E, pa zato vam želim da se okanete mašte dok danas budete ručali: uživajte u sasvim konkretnim, trivijalnim ili gastronomski prenaglašenim, slatkim ili slanim, ugodnim ili prisilnim, zalogajima koji čine centralni deo nedelje tako lagodnim.

Ukratko govoreći (a nije da nisam tako mogao odmah): prijatan ručak vam želim.