Крв, зној и концерт који се није десио

Данас, кад неко нешто прича а нико му не верује, неко обавезно улети са “фотке или (ће бити да) се није десило”. Што је, у ствари, случај са добрим делом историје свих места која немају да плате да им се историја укуца у интернет.
И нема везе што се ради о чувеном бенду, који још увек има племе следбеника, већ друга генерација музичара у њему уредно наштанцује понеки албум с времена на време, овај концерт се није десио. Нема фотки, нигде не пише, Гугао није обавештен.

И нема везе што сам био тамо… од све мрежне фактографије, нашао сам само један забити блог где вели “June or July, 1970: unknown venue, Belgrade, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavijа”. Пре тога Загреб и Сарајево, потом Констанца, Букурешт, Плоешти, па Варшава и Познањ, исто без икакве потање локације и са “један од тих јунова, јулова, срећа што их нема више сличних”. Ниједног чланка, ниједне фотографије, само један ред у петогодишњем списку концерата, па и то скрнаво.… Nastavite sa čitanjem >>

Bosanske piramide u raljama naučnog metoda

Mi, Homo Sapiensi, izgradili smo civilizaciju na temeljima samokorektivnog logičkog sistema nazvanog naučni metod i njegovog izvršnog otelotvorenja – nauke. Popularizacija nauke je zarazila znanjem kompletno čovečanstvo, oslobađajući time pojedinca nepotrebnih strahova i fatamorgana. No, to nije ni približno do kraja završen proces.
Paralelno sa naukom živi pseudonaučni svet, koji nauku fingira, dok se hrani njenim rečnikom i delovima njenih saznanja. U tom svetu postoje vanzemaljci koji su nekada bilo kod nas ili još uvek posećuju Zemlju, homeopatske ili kvantne medicine rešavaju sve probleme, piramide emituju (delom pozitivnu) energiju, regresivna hipnoza otkriva naše prethodne živote, a Zemlja je šuplja. Uopšte govoreći, to je nesalomljivi svet teorija zavere.… Nastavite sa čitanjem >>

Hvatanje beleški na času (tradicionalni pristup)

Ne znam za vas, ali moj rukopis je katastrofalan. Često mi je trebalo toliko vremena da rastumačim šta sam napisao da sam morao prvo da naučim lekciju ne bih znao šta bi bilo moguće da sam napisao. U tom pogledu, beleške su zadovoljile svrhu. Ali, šta kad same beleške služe kao jedina građa?… Jedan se dosetio.

Izgleda da im se nije svidelo. Prvo su se smejali, doduše, bar se tako čini. Ali ne znam koliko dugo bi to opstalo…… Nastavite sa čitanjem >>