Utovar nedeljom, 12. januar

Božić, Nova godina, Božić, Nova godina… Treba to izdržati. Zarad slava koje dolaze. A naoružanje – odbrambeno, razno. Rasol? Soda bikarbona? Mineralna voda? Kiselo mleko?…

Ova saraga sigurno ne ide po slavama...A to prežderavanje čak nije ono najgore. Hoću da kažem: nekada je uzor lepote bilo dobro uhranjeno telo, renesansa nas je podsetila na grčki model. A danas su to one giljave manekenke koje niko normalan ne bi ni štapom dodirivao, a Holivud se ubi objašnjavajući kako je to lepo, ali se mi ništa ne razumemo u lepotu… Pa, znate kako: u tu lepotu, ako je to lepota, i nemam želju da se razumem.

Zapravo, htedoh reći šta je tu najgore. Neće valjati to što su temperature prolećne, pa nemamo gde da trošimo višak kalorija, džula, bemliga šta je već ovih dana aktuelno za brojanje viška prehrambenih jedinica u digestivnom traktu, a potom i u okolotrbušnim i podguznim naslagama. Ali nije meni do trošenja viškova, nego će voće da ispupi, pa će da udare mrazevi, pa će sve da izmrzne i od jesenjeg roda neće biti ništa. Pa ćemo ostati bez nove rakije, tugo jesenja, a loše vino će biti skupo k’o đavo.

Jao! Pokvario se HAARP! Kako će sada da nam kontrolišu mozgove?U međuvremenu, pouzdani izvori javljaju da se to pokvario onaj HAARP što ga je celi svet napravio baš da bi utamanio Ruse i Srbe, pa se ta zima spustila na Ameriku umesto na Evropu°. I ne samo to, nego ima tu nešto i oko tih Teslinih štitova, učim u poslednji čas, to je neka andrmolja koju je Tesla jošte onomad uključio, pa niko ne ume da isključi, inače bi već isključili ovi što su doveli zlikovce i razne džampire da nam vršljaju ovde.

Kako samo čovek svašta nauči kad prati te, ovaj, pouzdane, jel’te, izvore.

A sad samo još da odradimo poslednji špil slava i to je to.

________
° A kako to oni što sebe nazivaju “mi naučnici” procenjuju da će na Floridi da žive baš beli medvedi (sa Arktika) i pingvini (sa Antarktika), nisu obrazložili.

Znate li sva pravila bon-tona za stolom? Mislim: SVA pravila? Kad smo već kod slava: znate li sva pravila bon-tona za stolom? Mislim: SVA pravila? Jedan je pao u bedak jer se, izgleda, izblamirao na nekoj slavi. Reče (citiram sa Ćijukalice):

Mene je prosto sramota kad na slavi ne znam
sa koje strane tanjira ide mobilni telefon.

Muka živa. Jedan je uto predložio da se uputi pitanje Sinodu. Oni će znati i raspored po provajderima i po tipovima telefona.

Kako javlja Txe Piton, stalni dopisnik Suštine pasijansa iz Kragujevca, zabeležen je slučaj ženskog auta.

Ženski auto: auto ženskog roda (kola)

Prosto obožavam kad je automobil šerpa-plave boje.

Kikujiro Fukushima, fotograf koji je dokumentovao nuklearne katastrofe u Hirošimi 1945. i u Fukušimi 2011.Priča za čitanje, gledanje i razmišljanje: Fotografisanje Hirošime, Fukušime i svega između (na engleskom) – potresna ispovest fotografa koji se zatekao na poprištima dve strašne nuklearne katastrofe u Japanu – jedne izazvane ratnim dejstvom budućih vladara sveta, druge izazvane nemarom onih kojima je novac važniji od blagostanja nacije. Kikujiro Fukushima (prezime je koincidencija!) danas ima 92 godine i odavno je umoran i razočaran, jer niko nije hteo da ga podrži kada je prozvao cara Hirohita na odgovornost. Đavoli ga nagone da istražuje i dalje.

Deset dana nije jeo i deset noći nije spavao! I izdrž'o!Mujo priča Fati kako se opkladio sa Hasom u 100 konvertibilnih maraka da deset dana neće jesti i deset noći neće spavati. Fata će na to:

– Uh, kuku nama! E jesi budalet’na! Znaš da ni banke nemamo, izgubio si opkladu i ja ću sad morati to nekako da zaradim, e jebem te glupa!
– Šut’ bona, rospijo, ovaj put sam ga dobio! Evo 100 konvertibilnih maraka!
– Auuuu! A kako si izdrž’o tol’ke dane, jebote?
– A kako! Pa lako! Danju sam spavao, a noću jeo!

Hm…

- Gazda-Mitke, koj' da ti pojemo? - Ma, pojete mi kur*c!

Nova kineska poslovica:

Pas koji laje nije dovoljno kuvan.

ljubaZa čitanje i razmišljanje: Ljuba Popović: Od Srbije nisam dobio ništa, intervju sa umetnikom kome nisu dozvolili da pruži Srbiji sve ono što je mogao i hteo.

Da se razumemo. Jedno je živeti u nekoj evropskoj prestonici, izborivši se za neko mesto u njoj, a drugo zamišljati da će „ulazak u Evropu” omogućiti nekom autolimaru iz Lajkovca da se oseća kao da je u Parizu. Kao što su nas nekad zamlaćivali komunizmom. A što se mene tiče, ja sam u Pariz došao zbog Luvra, a ne zbog Francuza, njihove demokratije ili nekakve želje da se profinim. Kada mi je moj prvi galerista Marsel Zerbib rekao da bi trebalo da promenim ime jer će ga Francuzi izgovarati Žuba, rekao sam: „Naučiće, naučiće”. I naučili su.

Ako su meduze preživele 650 miliona godina evolucije, a nemaju mozak, to je dobra vest za mnoge ljude.Baš nešto mislim…

Ako su meduze preživele 650 miliona godina evolucije, a nemaju mozak, to je dobra vest za mnoge ljude.

Ama, sigurno. Sumnjam odavno.

Saturday night fever…

Džontra Volta Bogomoljac

…Sunday morning hangover.

(Via)

Svadba u južnu Srbiju:

– Zamoljavaju se gosti da si sednu, devojke oće kite…
– Moli se mlada da ne srče supu, smeta ozvučenju.
– Mole se deca da se ne igraju lastiša s’ kablovi od muzike. Fala!
– Zete, nemo’ da ješ’ govna, a vi gosti izvolte.
– Mole se gosti da ne bacaju kosti po pod, izaćiće torta na kolica.
– Zamoljavaju se gosti da ne bacaju bombe, iskače sarma iz tanjira.
– Mole se gosti da ne pipaju pevaljku s’ masni prsti.
– Moli se mlada da siđe sastala, trunjavi supu.
– Molimo komšije iz susedno selo da ne izuvaju opanke ispred šatru, morete unići i neizuveni. Fala!
– Zamoljavamo gosti da ne sedaju neizbalansirano na klupe, povezane su sa stolom. Če imamo leteće svinjske glave ako se ne pazi!
Molimo babu iz levi ćošak dode da se presvuče, navlači zunzare na torte!– Zamoljavaju se gosti da se ne penju po jabuku kod svinjca, biće posle dezerter pita od jabuka. Fala!
– Moli se kolo da ne vintla u levo nakon izlaska iz šatru, će se zavali neko u septičku jamu, ne radi nam poklopac! Fala!
– Molimo goste da ne sole salatu sprst skojim čačkaju nos! Fala!
– Moli se pevaljka da se bosa pentra po astali, žale se gosti da salata nije dobro oprana! Pronalaze zemlju u njojzi! Fala!
– Molimo babu iz levi ćošak dode da se presvuče, navlači zunzare na torte! Fala!
– Zamoljavamo gosti da potraže đeda Stanojlovu protezu ispod astala! ‘Oće naruči pesme za 100 evra, al’ ne razumemo koje! Fala!
– Molimo goste da ne zakačuju pevaljci pare na tregeri od bluzu, ugrožavaju pogled na sisojke! Fala!
– Molimo koleginicu iz muzički sastav da se ne upucava strubači, inače će bidne nogirana iz bend’!
– Molimo deda Živorada da ne puca više iz staru kuburu, prosipa barut po krompirići!

Prilog za čitanje (i razmišljanje): Intel’s Ban on Conflict Minerals Wows National Geographic Photographer

Intel više neće koristiti sirovine iz topionica koje koriste rude iz konfliktnih područja. Fotografija je preuzeta sa sajta National geographica.Kada je u oktobarskom izdanju National Geographica objavljena potresna priča o eksploataciji minerala u područjima zahvaćenim građanskim ratom u DR Kongu, to je imalo odjeka na najvišem nivou: Intel je objavio da procesori koje pravi neće više biti povezani sa sirovinama iz tih područja. Pročitajte razgovor sa Markusom Blisdejlom (Marcus Bleasdale), fotografom koji je posvetio deset godina života istraživanju koja je dovela do te strašne i značajne priče.

E, tako se to radi. To je ono što smo slobodni da nazovemo ključnim uticajem medija na svet oko sebe.

Dilema:

Umetnost, vandalizam, ovo, ono...

Hmmm…

Jedan tako sedeo, pa primetio da mu se pauk zavukao pod košulju.

spider-on-my-shirt

Siroma’ čovek.

Winter is coming.Meni to toplo vreme januarsko, zapravo, ne smeta. Ne smeta mi ni hladno. Ma, biće i hladno… I dalje se ne krećem koliko bi trebalo, i dalje ne hvatam ono nisko podnevno sunce kojeg je ovih dana bilo u obilju. Obezobrazio sam se tokom praznika: mnogo sam jeo, spavao, čak gledao televiziju, a obaška – najzad sam mnogo čitao. A dok sam čitao neke zanimljive knjige, osećao sam se k’o krivac, suncetižareno, što trošim vreme koje bih mogao da provedem u radu. Da nisam već svestan koliko je ta misao bila iskrivljena, verovatno bih završio u ludnici. Pasija po zaposlenosti, pa to ti je: upozoravaju me neki dobronamerni ljudi da nemam pravo da se žalim, jer imam posla i dobijam priliku da zaradim.

Mislim da su u pravu, pa ćutim i trpim.

Mene samo malčice boli ona ideja (koja se pokazala kao iluzija) kako u danu može sve da se stigne, a vikend obaška služi za luftiranje na svim nivoima. Ovako mi dan traje 24 sata plus noć, a radna nedelja sedam dana plus vikend… No, to je neka druga priča i ja nemam pravo da se izvlačim pričajući je.

Tjah.

Za hleb smo zaradili: sad slede kolači. Copyleft sadržaja ove fotke drži Jasna, koja je velemajstor (i) za sitne kolače

Neće to ići tako lako ni u nastupajućem periodu. Verovatno me čeka jedan dugi, dugi Dan mrmota. Za hleb smo zaradili: sad slede kolači. Biće nedeljnih utovara, možda neredovnih ili će neko od Sedam samuraja Skoja da se potrudi. Za više od toga – ne znam… Šta je, tu je, daleko je Amerika, ali ćutim i plivam. Želim vam ugodne januarske bahanalije, a pre svega nedeljni ručak.