Glupost caruje, pepeo se valja

Ministar Zorana gradi spomenik i trudi se da mladi naučnici ostanu u zemlji. Mali (i) patrijarh svoj trud (još uvek) zadržava(ju) na nivou zemnih ostataka.
Predizborno je vreme. Vlada Republike Srbije u ostavci (oličena kroz ministra energetike, razvoja i zaštite životne sredine Zoranu Mihajlović), privremeni organ grada Beograda (glavom i bradom Siniša Mali) i SPC (ni manje ni više nego partijarh Irinej) potpisali su 28. februara 2014. godine sporazum (javnosti nepoznatog tačnog sadržaja) koji, kako nas obaveštava Vlada Srbije, obezbeđuje uslove za izradu i postavljanje spomenika Nikoli Tesli u porti Hrama svetog Save na Vračaru. Ministar Mihajlović je istakla da će Ministarstvo pomoći što bržu realizaciju tog projekta. Takođe, ona je poručila da je briga o mladima naučnicima i njihov ostanak u zemlji cilj Vlade Srbije. Patrijarh je primetio kako je logično da zemni ostaci velikog mislioca počivaju na najsvetijem mestu srpskog naroda, u Hramu svetog Save, gde je postavljen i spomenik Karađorđu. Mali je, sa svoje strane, najavio da će biti formirana radna grupa, koju će činiti po tri predstavnika Ministarstva, Grada Beograda i SPC, čiji će zadatak biti da se zemni ostaci velikog naučnika u što kraćem roku prenesu u Hram svetog Save.

Na vrh brda Tesla mrda

Noćna straža

Dobio sam ukor! Šef me kritikuje da sam neozbiljan, pišem stalno o ljubavi & sexu, nekim gubitnicima & vucibatinama, adolescentskim doživljajima, drogama & psihodeliji… Veli: “Ozbiljan si čovek, dokle ćeš da se zajebavaš. Šta će ljudi da misle…” 🙂

Upozorenje sam shvatio kako treba, nije se šaliti sa Šefom. Stoga sam prionuo na posao & bacio se na razmišljanje, sve dok se lagano, na tihoj vatri, krčka podvarak za nedeljni utovar. 🙂

I smislio!

Nisam baš nešto stručan za slikarstvo, ali kada je reč o velikim majstorima, snalazim se.… Nastavite sa čitanjem >>

Једна од пре: испод моста

Поред синемаскрпа за по кући, деси се и синемаскрп из нехата. Шкљоц на ово, шкљоц на оно… и тек после се испостави да су то суседни снимци, са истим елементима, и да се дају скрпити. Овог пута ми је, изгледа, мали мозак био бржи од великог и канда ми се посрећило.
Четвртак увече, одбор за 40. годишњицу матуре се скупља на месечни састанак (ал’ смо темељни, а? – а почели смо још октобра). Игром случаја сам поранио десетак минута, и док чекам да наиђе још неко, шкљоцам около. Пошто се састајемо у пивници (што је надреално само по себи, сала за 200 људи, сами ми и келнер, сваки пут), а пивница гледа на реку, чекамо се на мосту. Зађем мало у страну, да видим испод моста, што ми је некад био омиљен амбијент, и…

испадне на крају ово

Zašto je nevažno

Podelili su Oskare, opet. Nije važno ko je šta dobio°. Nije važno koliko je dobar film koji je dobio pedeset sedam Oskara. Nije važno ni kako i zašto svi oni tamo održavaju sliku glamura u nečemu što realno nije predmet glamura, već je jedna prosta, lukrativna industrija koja donosi više novca nego industrija proizvodnje materijalnih dobara.

Svaki čas je dobar, a ovaj je najbolji, da se prisetimo najvažnijeg pojedinačnog događaja u istoriji 86 svečanosti dodela godišnjih nagrada američke Akademije filmske umetnosti i nauke iliti Oskara.… Nastavite sa čitanjem >>