Једна од пре: бубњар у трансу

За пољску групу “Но то цо” сам чуо укупно једном, код Николе Караклајића. Немам појма о њима, тек ми стиже њихова музика. Запамтио сам их само зато што им назив у преводу значи “Па шта онда”… како се звао наш локални бенд.
Чинили су га Веса и Деја на гитарама, Жика Главоња на басу, Миле Џегер (један од три зрењанинска Џегера тог времена) и Цука на бубњевима, и један Воја на оргуљама повремено. Свирали су два или три пута недељно у старом Дому омладине, смењујући се са Омегама. Уз толико живих наступа (да видим неки данашњи бенд да скупи толико публике годишње), ем су били у форми, ем им је било помало и досадно да свирају свако вече једно те исто, па су се дали у импровизације.

Оно, у то време је и био обичај да се песме штимују тако да свако има свој соло понегде, да се сви покажу. За Цуку, то је била Сузи Кју, песма из репертоара Криденса и Стонса, у којој је он умео да одвали и по два-три минута. Фотка је снимљена након једне жешће свирке (не, ништа страшно, иза сцене је текло само вино, ружица), кад су ову ствар свирали на бис. Цука се дохватио већ свог другог сола, пао у севдах и никако да се мане.… Nastavite sa čitanjem >>

Gori vatra (sad u nama)

Danas sam se malo zaneo u surfovanju po netu i završio u Australiji. Sada se češkam po sedoj glavi pokušavajući da se prisetim odakle sam krenuo kada sam tako daleko stigao. I slabo mi ide, pa neću dalje da se zamajavam time. U Australiji sam naleteo na tipa koji ima zanimljiv hobi: decenijama skuplja snimke koncerata koje su prenosile radio stanice. Tvrdio mi je da se kvalitet snimaka kreće između odličnog i izuzetnog.

Ovde se malo ko toga setio. Ono što sam ja snimao sa radija kretalo se od drljavog do mrljavog. 🙁

U takvim okolnostima, kada se sretnu dva zaluđenika, obično nađemo neki zajedničku ljubav iz mladosti, pa očas ugovorimo razmenu zanimljivog materijala. Ne što nam to preterano treba, obojica imamo muzike previše za jedan život, nego što nas je iskustvo naučilo da uvek ispadne nešto neočekivano.… Nastavite sa čitanjem >>

Utovar nedeljom, 16. mart

Ko kaže da naši mediji ne podržavaju književnost. Pa masa njih nas obasipa bajkama!
dokle će dobaciti koja stranka?Čak i ako niste redovan posetilac Suštine pasijansa, znate već koliko se trzamo na izbore koji su u toku. Ono jes’ da na izbore nismo imuni, jer su sastavni deo života, pa na redovnim redakcijskim kolegijumima biramo Nastasju, Ursulu, Šeron, Noru,…

A koja će stranka dobaciti do cenzusa, koja i koliko preko cenzusa, odavno nas ne interesuje. Možda interesuje njih, ali teško da i same mogu mnogo uticati na konačan “raspored dužnosti” u narednoj Vladi. Ipak se o tome odlučuje na nekim višim mestima.… Nastavite sa čitanjem >>

U jednom pravcu (nije za kukavice)

Pazi ovako: bićeš nezadovoljan ishodom današnjeg dana, i to je tako. Ako malo napregneš memoriju, setićeš se da nije prvi put da je tako. Rešenje postoji. Ali, ako se plašiš da će te neko nazvati kukavicom° zato što si otišao preko bare, a postoje oni skloni takvoj kvalifikaciji kukavica, onda postoji način da pokažeš da nisi.

Pobegni preko bezdana, brale.

Dvesta hiljada dobrovoljaca. Velika šteta što smo kao civilizacija nesposobni da udovoljimo svima i pošaljemo ih tamo. A kada bi se svet udružio, to bi već sad bilo moguće.

 

________
°