Another Freak in the Hall

Kada sam onomad napisao da slušam tursku psihodeliju iz Anadolije nisam se šalio. I sve su me svrbeli prsti da napišem koju, pa sam odustao. Ne ide na suvo, a informacije o izvođačima mogu da nađem samo na njihovom maternjem jeziku. Džabe kukamo da smo petsto godina bili pod Turcima kada ništa nismo naučili. 🙂 I dalje ih zamišljamo sa turbanima & jataganima… Valjda vam je jasno da ne gledam one serije sa modernim Turcima. 🙂

Ovo današnje je još radikalnije od psihodelije iz Anadolije. Pa ko izdrži…

I muzičari su živi ljudi pa često posežu za ostavštinom svojih junaka i uzora. Nekada su to mali, filigranski citati koje samo posvećenici prepoznaju, nekada znaju da delove tuđih pesma ubace u svoje i naprave novu kombinaciju koja sledi duh originala, a najviše ima reinterpretacija. Sa njima je i najveća muka jer su ređi slučajevi da reinterpretacija bude na nivou originalne verzije ili je, čak, prešiša. Obično su to osrednje obrade, a mnogi se potrude da tako dekonstruišu originalnu muziku da je sa originalom povezuje samo naslov.

Mlada turska pijanistica Ayşedeniz Gökçin je Pink Floyd "Lisztified"spojila svoje dve velike strasti: ljubav prema prog rocku i klasičnoj muzici. Rezultat ovoga je serija klavirskih recitala pod nazivom Pink Floyd Lisztified: Piano Fantasy koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Bilo je i ranije pokušaja da se muzika Pink Floyda obuče u kvaziklasičarsko ruho, ali sve to je, barem mene, ostavljalo razočaranim. Iako je zvučalo grandiozno, nije bilo nikakve magije.

Ajšedeniz je imala sasvim drugu ideju u glavi: “Bila sam inspirisana ostavštinom Franza Liszta, koji je ne samo genijalni kompozitor, nego je bio i veliki pijanista i šoumen. Prvi koji je nastupao pred brojnom publikom na velikim koncertima. A muziku Pink Floyda naprosto obožavam.”

“Osetila sam da imaju slične koncepte i filozofiju čija se osnova zasniva na romantičnim herojima koji sebe svesno izoluju od ostatka sveta, stvarajući razne vrste zidova – političke, socijalne i emocionalne.”

Njena verzija pesme “Another Brick in the Wall” se naslanja na Lisztovu “Dante simfoniju”. ”Htela sam naslikam pakao, onako kako ga ja vidim.”

Za one koje nisu savim sigurni šta se svira ili slabije poznaju repertoar Pink Floyda, mala pomoć:

1. Hey You
2. Wish You Were Here
3. Another Brick in the Wall

Nisam siguran koliko se ovaj repertoar svideo prisutnoj pubici, u svakom slučaju daleko manje nego meni. Ali nisu utekli. Vremenom, zavoleće. 🙂

Mene, po običaju, kopka šta ovo devojče voli da sluša sem Pink Floyda. 🙂