Izbori

Eh, znam da se rečenice i pozdravi ne započinju uzdahom, ali… Nego, evo me opet nakon pauze i prvi put u ovoj godini. Ne bojte se, neću praviti rekapilutaciju između mog poslednjeg objavljenog i ovog teksta.
Hajde da ubrzamo.

Jeste haotično, ali ipak prepoznajete o čemu se radi.Opšte je mesto da je danas sve “brže”, ljudi traže instant vesti, instant hranu, instant “sve”, a to baš ne biva tako. Evo recimo,   pogledajte koliko smo mi “sporovozno” društvo. A toga sam se setio nedavno, kada sam bio nadomak pruge kojom saobraća moćni TeŽeVe. U stvari, nije me baš – da budem iskren – voz mnogo ni zanimao. Imao sam izbor da odem ili ne odem na kultno mesto savremene nauke – u restoranu CERN-a imate priliku da ručate zajedno sa budućim i živim dobitnicima Nobelove nagrade. A počeo sam od restorana jer mi je još uvek teško da pronađem prave reči u koje bih pretočio utiske koje sam stekao boraveći u poseti CERN-u, obilazeći Veliki hadronski sudarač (LHC), i eksperimente CMS, ATLAS i LHCb. Kad smo već kod brzine, čestice u CERN-u “teraju” se skoro na brzinu svetlosti, a i dalje visi pitanje da li bi nam 299.792.458 m/s bilo dovoljno da nekako “premostimo” ta verovatno dva, dva i po veka zaostatka za razvijenim svetom.

Kako beše... Utisaka puna glava...

To putešestvije po sopstvenom mozgu izgleda skoro kao na ilustraciji iznad. Izbori koji su predamnom, kada je reč o utiscima iz CERN-a, uopšte nisu laki i verovatno će mi trebati mnooooogo vremena da se saberem. Pri tome svi nose “pozitivno naelektrisanje” kao protoni koji se u paketima ubrzavaju u LHC-u i potom sudaraju – i ne, nisam doneo ni antimateriju, ni Higsov bozon 🙂 Doneo sam samo nadu da će kad-tad država prepoznati značaj nauke i naših naučnika po belom svetu i iskoristiti privilegiju koju Srbija konkretno ima u CERN-u. I da će vlast, koja god da je (a svaka je nedovoljno dobra), shvatiti da se napredak društva ne ostvaruje uvođenjem veronauke, nego verom u nauku. Valjda će neko shvatiti da to nije isto, a nije ni stvar izbora nego zdravog razuma.

 Ne, nisam doneo ni antimateriju, ni Higsov bozon :)

Ostajte u zdravlju, čitamo se uskoro.

11 komentara na temu “Izbori”

  1. Nego, šjor Igore, čemu kaciga? Koliko kontam, ako lokalni Miško probuši rupu u tkanju univerzuma, ili kreira neku minijaturnu crnu rupu (kao što su brižni predviđali), više bi ti pomogli peškir, elektronski sub-eta signalni uređaj i kesica kikirikija 😉

    1. Bezbednost na prvom mestu! Ono, jeste da u slučaju stvaranja novog univerzuma kaciga malo pomaže, ali je meni bila korisna kada sam se naglo ispravio ne videvši metalne šipke iznad 🙂 Tako da je kaciga potvrdila svrhu 🙂

      1. U tom slučaju, pametno od njih – mogao si da im oštetiš te šipke glavom da nije bilo kacige da amortizuje udar 😉

      2. metalne šipke

        Ne biK rek’o da su to bile metalne šipke. Pre će biti da su bile zategnute strune. 😉

  2. Kao dete u prodavnici slatkiša – koliko bi flipera moglo da se napravi od ovolike elektronike… 🙂

    A moj amandman o kome sam pisao neđe ovđe (skr. novđe) glasi: ne kaže se vera u nauku, već poverenje u nauku.

    1. Prvo moramo da verujemo da bismo imali poverenje 🙂 Stvar stila Gazda Milošu, i igranje sa pojmom “veronauka”, al’ da ne idemo sad u “sitna crevca”, suština je ista 🙂

      1. А не, нису ситна цревца. Верујеш кад одбациш логику. Имаш поверења кад се на нешто ослањаш. Рецимо, ја имам поверења у Марфија, да ће да ради и викендом и касно увече кад нико други не ради. Нипошто не значи да нешто верујем у њега. Нема ни потребе, Марфи је доказив.

  3. Naravno da je na trulom zapadu bezbednost (!) iznad svega, a glavni bezbednjak je direktno podređen gen.direktoru. Naravno da to nije toliko zarad brige o radnom čoveku i/ili posetiocu, nego isključivo zarad brige o novcu: onom koji osiguranje i sud inkasiraju u ne-daj-bože slučaju.
    Kao posetiocu su mi, osim šlema i akreditacije, navlačili i cipele sa ojačanim prstima, davali zaštitne naočari, antifone, dreger i još svašta nešto. Osim toga prva stvar (pri prvoj poseti) je da se sasluša predavanje o bezbednosti i pravilima ponašanja u kompleksu. Šlem je u ovom slučaju potvrdio svoju f-ju, ali u ovakvoj sredini postaje neizbežni simbol bezbednosti … bezbednosti gRomile para koje ostaju na računu dotične firme.
    Funkcionisanje tako postavljenog pravnog, finansijskog, zdravstvenog i bezbednosnog sistema je obebedilo Igoru prazne džepove, ali i glavu u komadu. Malo li je? U toj glavi je ostala i zbrka zapisa o fantastičnom putovanju, a mi ćemo imati sreću da o tome jednom nešto pročitamo, samo da se slegne. To je ono što je gratis i što će poboljšati poVEREnje u Nauku.

  4. Ja bih mazno neki gajtan, za uspomenu.

Komentari su onemogućeni.