Tužni dječarac

Ovih dana je baš bilo zabavno. Bacio sam okce na nove novine i odmah sam se ozario. Muzičari su se probudili iz zimskog sna i počele su da se pojavljuju interesantne i potencijalno opasne stvari. Eskivirao sam diskusiju o interesantnom argentinskom bendu u kome teclados zvuče jeftino, što kvari opšti utisak o njima, i bacio se na čitanje ne bih li u moru recenzija novih izdanja razabrao šta bi mi bilo interesantno da plaknem uši.

Srećom, Cevka je tu od pomoći, pa sam brzo za nekoliko bendova utvrdio da presipaju iz šupljeg u prazno i momentalno ih zaboravio. Neka ih sluša dalja i šira rodbina.

A onda sam naleteo na novi bend čiji je album dobio vrlo visoku ocenu. Recenzent je bio opširan pa je pomenuo i goste na snimanju, sve neke meni drage ljude sa kojima se godinama družim. E, tu više nema zezanja, mora da se čuje… Pointing up