Upleten – ili: zašto su retrospektive važne

When you’re asleep they may show you
Aerial views of the ground,
Freudian slumber empty of sound.

Pažljivi čitalac Suštine pasijansa koji vredno prati ovu rubriku može da se seti da je Steve Hackett jedan od omiljenih muzičara ovog mesta. Njegova muzika se proteže od mistične do očaravajuće, od romantične do energične, a uvek zahteva celog čoveka – ne može se to slušati onako usput, već uzvraća onoliko koliko pružiš: nikad manje, ponekad više. To nije muzika za decu i neiskusne, a pogotovo nije muzika za zabavu.

Hackett je relativno nedavno objavio retrospektivni materijal koji smo očekivali, hm, veoma duuuuuuuugo. Da zabiberimo ton, pa da nastavimo sa činjenicama koje vas vode dalje do te muzike.

Elem, posle albuma Watcher of the Skies: Genesis Revisited (1996), u kome tokom pauze između dva autorska rada preispituje neke muzičke teze koje su ga formirale kao zrelog i samostalnog muzičara proisteklog iz jedne od ključnih prog-rock grupa prve polovine sedamdesetih, do nas je došao i nastavak. Album Genesis Revisited II (2012) je raskošan i izdašan album (dva krcata CD-a). U njemu se vrsni gitarista suočava sa briljantnim materijalima svog rada u grupi Genesis. Za taj period većina poznavalaca će reći, ne bez razloga, da predstavlja najkreativniji i najbolji period rada te grupe; doduše, tada je i Gabriel otišao iz benda.

Kao i na prethodnoj retrospektivi, kroz ovaj album maršira prva liga progresivne scene: spisak muzičara izaziva jezu uz kičmu, a svirka i te kako potvrđuje. Pevač na ovom snimku bi trebalo da bude poznat ljubiteljima progresivnog rocka: to je Jakko Jakszyk, mnogima poznat kao frontmen i gitarista retrospektivnog projekta 21st Century Schizoid Band. Markantna plavuša koja peva prateće vokale je Amanda Lehmann, inače Hackettova aktuelna saradnica u studiju i na sceni, gde svira drugu gitaru. Da li to što se Hackettova supruga Jo i dalje preziva Lehmann znači da mu je Amanda svastika, ne bih znao da kažem, a nešto ne znam ni da li je bitno. wlEmoticon-smilewithtongueout.png

Što se same pesme “Entangled” tiče, ima da se priča puno. Najzanimljiviji je onaj deo istorije matičnog albuma koji objašnjava ključne potrese u grupi, koji su u to vreme mogli da znače i kraj.

Well if we can help you we will,
You’re looking tired and ill.
As I count backwards
Your eyes become heavier still.

Pesma je prvi put objavljena na albumu A Trick of the Tail (1976), za koji Hackett veli da mu je omiljeni iz perioda rada sa Genesis. Album je u neku ruku čudan, a opet… Elem, desila se kanonada albuma Tresspass (1970), Nursery Crime (1971), Foxtrot (1972) i Selling England by the Pound (1973). Potonji album je imao peh da izađe kad i The Dark Side of the Moon, magnum opus tada neverovatno popularne grupe Pink Floyd i nekako se očekivalo da Genesis da svoj odgovor u vidu još jednog remek-dela. Remek-delo se i desilo, ali je ono sadržalo potpuno neočekivan zaokret u poimanju tema kojima se grupa bavi: album The Lamb Lies Down on Broadway (1974) je snažan po svakom kriterijumu, ali je izgubio onu draž koju su čistunci među publikom sa velikim pijetetom tražili. Onda je Peter Gabriel otišao na kafu za Bobom Ezrinom, a grupa se de facto vratila na stilsku liniju koja je prekinuta posle albuma Selling England by the Pound.

Sentenced to drift far away now,
Nothing is quite what it seems,
Sometimes entangled in your own dreams.

Zanimljiv detalj: čak i sa Philom Collinsom kao frontmenom, grupa nije potražila neki treći obrazac zvuka i stila, nego je napravila korak nazad, rizikujući da bude protumačena kao zaglavljena u manirizmu starih dana. Ali, uspelo je: dobar prijem albuma A Trick of the Tail na tržištu je pomogao i boljoj prodaji starih albuma. Tek tad je grupa Genesis postala nešto mnogo više od voljenog benda iz jedne posebne niše: najzad su prihvaćeni kao veliko ime britanske scene.

Entangled” govori o Hackettovom iskustvu sa bolničkim lečenjem (uzgled, nije to bila psihijatrijska klinika, kao što tekst pesme sugeriše, već hirurška intervencija). Koautori muzike su Tony Banks i Steve Hackett. Njihovo sviranje je i dominantno na matičnoj verziji pesme: Hackettov dvanaesterac u 6/8 i Banksov hipnotički melotron možda su najsvetliji trenutak na albumu uopšte (meni se, barem, taj momenat čini najsvetlijim).

Well, thanks to our kindness and skill
You’ll have no trouble until
You catch your breath
And the nurse will present you the bill

Verzija na ovoj retrospektivi je čvršća – Jakko je za klasu bolji pevač od Phila (ajde! Hot smile), pomogla je i modernija produkcija, a hipnotički momenat u ovom video zapisu je sveden na perfektno polifono pevanje, dok onog instrumentalnog kraja i nema (na albumu postoji). Na neki čudni način koji ne mogu lako da objasnim, zaključujem da je i tako dobro, mada sam odmah prestao da poredim izvedbu sa albuma sa ovom, plašeći se zaglavljivanja u čeljusti predrasude. A obe verzije sam označio kao bitnu potvrdu da retrospektivna izdanja neke važne (ili barem meni veoma drage) muzike imaju vrednost novog suočavanja.

Činim to u kontekstu zrelosti koju ni Hackett kao ključni izvođač muzike ni ja kao slučajni slušalac, srećom, onda nismo imali, a danas je, srećom, imamo.

– * –

Steve Hackett je dobar deo prošle i ove godine odvojio da album Genesis Revisited II predstavi publici nasvojim koncertima. Pauze između etapa svetske turneje Steve provodi snimajući novi autorski materijal. Novi album se očekuje u oktobru.