Kratka suknja, duga jakna

I want a girl with a mind like a diamond
I want a girl who knows what’s best
I want a girl with shoes that cut
And eyes that burn like cigarettes

Lepo kažu Anglosaksonci: “Be careful what you wish for Christmas”. Napraviš lepo ovakav spisak. Sve se ispuni, ali se samo u jednom momentu lupiš po čelu i kažeš sebi: “A zašto nisam stavio na dnu da je poželjno da bude slobodna”. Stoga:

Želim curu s kratkom suknjom i dugačkom jaknom,
ili farmerkama i Adidas patičicama, s kosom vezanom u rep,
jer ona ne haje za fensi provode.

Oči da joj se smeju, i da ima sitne bore zbog tog osmeha,
koji skida jedino kad plače na romantičnim filmovima.

Curu koja neće gledati “Prvi glas Srbije”,
i stoga tvrditi da je urbana jer ne prati “Farmu”.
Koja će gacati u blatu nekog rok koncerta s pivom u ruci,
da bi sledeće večeri išla u pozorište,
i pritom se neće složiti da je Jelena Bačić Alimpić najčitaniji srpski pisac,
već će čitati knjige o zmajevima i sličnim karakondžulama.

I uletaće u nepoznato držeći me za ruku,
jer joj nije draže zlo koje zna, naspram dobrog koje ne zna.

Auh, za malo da zaboravim,
Bože, kad je upoznam, nemoj molim te da se udaje za tri nedelje,
jer srčka je moja trošna, i ne može prolaziti kroz neke stvari više puta.