Putovanje u središte uma

Odavno se nisam tako slatko nasmejao pregledajući stare klipove. Obratite pažnju na gitaristu i styling kompletne grupe.

Ko bi mogao i da nasluti u vreme snimanja da će se iz ovoga izroditi nešto sasvim drugo.

The Journey to the Center of the Mind” (1968) je klasična pesma američke psihodelije i, ujedno, jedini veliki hit grupe The Amboy Dukes. Bila je čedo gitariste Teda Nugenta koji je za tih 7-8 godina, koliko je postojala, bio jedini stalni član. Ostali su se menjali kao na pokretnoj traci.

Njihov glavni problem je bio repertoar. Prvi album je bio tipičan garažni rok koji je u drugoj polovini šezdesetih dolazio iz Detroita, da bi na drugom, sa kojeg potiče ova pesma, zagazili malo dalje. Čudna ploča na kojoj je jedna strana bila u prošlosti, a druga je bila smirenija i okrenuta nečemu novom.

To novo se zasnivalo na čudnim tekstovima nastalim pod dejstvom halucinogenih supstanci koje su u to vreme bile u modi, što je Nugenta strašno nerviralo. On je bio jedan od retkih tadašnjih muzičara koji su prezirali drogu. Iako je nosio dugu kosu i oblačio se kao hippie, nikada nije prihvatio taj način života i pogled na svet.

Iako bi se ova pesma odlično uklopila u ono što se sviralo na legendarnom Woodstock festivalu, Nugent je odbio da grupa tamo svira. Razlog: nije voleo ni hipike ni promotere, a naročito hipi promotere. Mislio je da će sigurno da ga prevare.

Iz albuma u album njegova svirka je postajala sve oštrija, da bi sredinom sedamdesetih raspustio grupu i krenuo u solo vode.

Tako se rodila jedna od prvih i najvećih heavy metal vezda u Americi.

E, to se ovde neće slušati i gledati. Sarcastic smile