Utovar nedeljom, 19. oktobar

Napravi mašinu koju i budala može da koristi,
pa će samo budala i hteti da je koristi.
(Etrurska narodna poslovica)

Jedni s odmah skočili s izjavom “a šta da je bila bomba?”. Drugi su obrazlagali da se tako nešto moglo i očekivati. Treći su tupili o staroj (ne)proverenoj generalskoj pameti posle bitke. A da li je iko pomislio o čemu bismo sada pričali da je sve prošlo onako kako je trebalo? Da se meč završio pobedom “naših” ili “njihovih”, ali u bilo kom slučaju pobedom ljudi nad neljudima… Ostala bi nam samo parada o kojoj bismo pričali. I sećali je se.

Parada bila pa prošla. Nemnogo vremena će proći da saznamo da l’ postoji ijedan razlog Moderni ratovi se odavno ne vode vojnim inventarom za paradezašto nam je trebala. Podsećanje da nam najpoznatiji vojni komentatori/novinari poznaju vojnu i ratnu tehnologiju s kraja prošlog veka nam nije bilo neophodno. Sad ćemo opet imati muku da ih sklonimo s “malih ekrana TV-prijemnika”. Moderni ratovi se odavno ne vode vojnim inventarom za parade. Najviše pominjani (u superlativima) avion na ovoj paradi osmišljen je i u serijsku proizvodnju pušten “krajem prošloga veka”, dok se algoritmi malicioznih softvera svakodnevno osmišljavaju.

Sreća da je sutra 70 godina od oslobođenja Beograda, pa mediji imaju o čemu da pišu.

Igre bez granica: ko će brže da skine kabanicu po kiši. Vreme: SAD!

A sad, zna se…

Dodajte tekst ovoj slici

[tekst ispod ove slike treba da glasi…]

Jedan od Sedam samuraja Skoja je u poslednji trenutak sprečen da u četvrtak upriliči muziku za popodne koja je, zapravo, ušni crv. Problem je, pak, u tome što je ta pesma bila savršena prikladna (prestani već jednom, op.mod.) za taj dan. Da dotični samuraj ne bi bio odveć tužan, pustili smo ga da tu pesmicu pusti sad i ovde. Ali… Uh… Phui… Puštate je na sopstveni rizik. Upozoreni ste.

E, jebi ga. Sad je kasno.

Ljudi ne traže slobodu, već samo šire prostor potrebe.Predlažemo vam tekst za čitanje, dangubu i, ako nije mnogo da zatražimo od vas, sekund razmišljanja. Tekst je tri godine mator, ali tako bolno aktuelan da je vlasno čak i zaplakati. Boris Dežulović: Priča o Steveu i Marini.

Think different!, razmišljaj drugačije!, glasoviti je Appleov kredo iz vremena dok je narančasti iMac još imao od čega biti drugačiji i protiv koga biti pobunom. U konačno globaliziranom svijetu stvar će se ispostaviti kao genijalna podvala: kad je Che Guevara korporativne ere shvatio da ljudi ne traže slobodu, već samo šire prostor potrebe, najprije ih je uvjerio da im treba sloboda od potrebe, a potom im je prodao za 499,90 dolara.

Verujte narodnoj mudrosti.

Ne, stvarno: možda je ta ulica ipak naizmenična? Čak - trofazna?...

Mudrujte nad narodnim verovanjem.

Blues punog meseca– Halo.

– Halo! Je li to elektrodistribucija?

– Ne, gospodine, pogrešili ste. Dobili ste komunalno.

– Uh, izv… Ne, ne, ček’ malo: e, jebem mater i vama!

Imate li ključ za savladavanje opusa velikog majstora?Pitanje za vas, sasvim ozbiljno: kada bi vam se na raspolaganju našli svi filmovi Alfreda Hitchcocka, a ima ih 52, kojim redom biste ih gledali? Hronološki? Po popularnosti, od najpopularnijeg (ili vama omiljenog), možda obrnutim redosledom? Jedan od samuraja Skoja već godinama ima sve te filmove u gusarskom formatu (a gusara ni od korova). Ali, nije ih ni blizu sve pogledao, čak nije pogledao film o kome je najviše pričao. Sad intenzivno misli o tome kako je redosled na koji je natrapao negde na vaskolikom netu sasvim prikladan… Za ignorisanje.

Rešenja zasad nema.

Koji je vaš omiljeni film Alfreda Hitchcocka?

Autor sledećeg citata name je nepoznat, ali maznuli smo ga od Tibija na fejZbuku:

Uzimati kredit je kao kad se neko upiški na mrazu. U početku toplo i fino…

Razboli se Mujo, pa šta će, pravac hećimu. Kad je stigao, a na vratima piše: “Prva posjeta 100 KM, druga posjeta 50 KM”. Ulazi Mujo i kaže:

– Merhaba, heć’me! Evo mene jopet!

Evo zašto se u Holivudu niko ne bavi pčelarstvom.

U Holivudu pčele ne nose med, već C4

Ako ste obavili sve pripreme za ručak, setite se da obavijete još ponešto, šta već mislite da bi vam prijalo pre tog ručka. Pa onda malo pogledajte taj ručak i razmislite koji obred bi vam prijao. Da ga isfotkate i okačite na neku od tih socijalističkih mreža, da se pomolite ako ste kojim slučajem, da se izrazimo engrpski (ili metodom lošeg prevoda), nagnuti na taj drum, ili da naprosto sedite i uzdišete malo.

A onda razmislite o toj socijali… socijalni zubi nisu najbolji, bolji su oni svoji, jer su prirodni, jelda? E. A lepo je rekao Milan Vukotić, “pijte samo veštačka pića, ona su garantovano veštačka”. U nedostatku takve garancije, nađite ipak nešto prirodno da tim započnete ručak.

Zazubice mora da su vam sad već do poda.

Ručak za više osoba: tradicionalni pristup. Vegetarijanci su viženi prekoputa. Sede u jendeku, plaču i planiraju da prave ćevape od soje da bi se ut(r)eš(t)ili.

Pritajen… Pardon: Prijatan ručak vam želimo.