Vihodila na bereg Kaćuša, na visokij bereg na krutoj

Prosto, danas nam treba nešto što po perverznosti odgovara događaju dana. Srećom, lako je pronaći, jer – koliko god mi to hteli ili se svesrdno trudili – mi u Srbiji ipak nemamo monopol na glupost.

A zašto baš ovo?

E, pa zato, dragi moji stručnjaci i drage moje stručnjakinje, što postoji zajednički imenitelj onoga što se ovog dana dešavalo u Beogradu i onog što se dešavalo na ovoj sceni (pre dvadeset i kusur godina prvi put, pa u više navrata potom).

Da, tako je: postmodernizam.

Pa makar i onaj vulgarni, koji se đora egzistencijalizma za dekonstruktivizam, kao da je reč o klikerima, i ne ide u veću detaljnost, jer ciljna grupa nisu više korisnici, već potroš… konzumenti. A onaj ko je konzument po ubeđenju neće uključivati svoj mozak čak ni kad bi imao koristi od toga.

Praktične primene postmodernog shvatanja sveta se najčešće ogledaju u perverznom izvrtanju činjenica zarad zanimljivog pakovanja potrošene ideje, utiska originalnost ili barem šoka. Zato imaš sirotana iz neke podkavkaske pripizdine koji je dvanaest godina školovao svoj glas o trošku države, nemajući dovoljno dobru biografiju roditelja da bi osvojio pravo školovanje za operskog pevača, pa onda vratio to pevanjem u reprezentativnom horu Crvene armije, uz platu koja je triput veća nego da peva u horu Opere, a dobijao je i sledovanja viršli o velikim praznicima. A onda, kad je crvenoj iluziji došao kraj i opstanak radnog mesta bio uslovljen novcem, stvari su se otele kontroli. Desilo se rešenje, zahvaljujući čudnom susretu sa nečim što su mešanci baštenskih patuljaka i Karla Perkinsa. I kao rezultat, imaš sad već sredovečnog čikicu, od votke blago crvenih obraščića (u osamdeset primeraka – svi su oni istih sudbina), kako zdušno, u pentatonskoj skali i četvoroglasno, pevaju “Sweet home Alabama, Lord, I’m coming home to you“.

Ama, pevaju oni zdušno i “I know it’s only rock’n’roll, but I like it!“. Vidi dole.

I gde drugde da plasiraš taj novi proizvod prvi put, nego onima koji vikendom odlaze u Rusiju na zapoj, sve sa profesionalnim pratiocima kojima u petak popodne, na trajektu iz Helsinkija u Sankt Peterburg, predaju novčanik i pasoš, a dužnost pratilaca je da vrate klijente kući, jer oni sami ne mogu da postignu takav podvig. Takvi konzumenti postmodernih muzičkih performansa se neće baviti zaleđinama, mogućim konotacijama, a pogotovo ne grotesknim slikama koje proizilaze iz takvih performansa. To su, ponavljam, konzumenti: oni će da konzumiraju to što im se pruži.

Ovde prekidamo opisivanje prve uporedne slike, jer dalje odatle nam više nije potrebno. Međutim, molim vas: nemojte da me terate da dekomponujem drugu uporednu sliku; gadi mi se da to radim. Ali makar mi verujte na reč, ako nekim slučajem (i to baš u inat svima) ne želite da razumete današnja dešavanja u Beogradu do elemenata koji se mogu uporediti korak po korak. Ako to baš zaista ne umete sami, meni nije jasno otkud vi ovde. U tom slučaju, molim vas lepo, ustanite od računara i idite da gledate televiziju.

Ako li, pak, u vašoj vestima i politikom napaćenoj glavi blesne misao “ima li tome kraja” ili nedajbože “ima li ikakve nade za nas”, moraćete sami sebi da date odgovor na to, što je gotovo nemoguće. Postoji mogućnost i da pitate Glugenije Svemogućeg za mišljenje, ali… Kako da vam kažem… Danas se prvi put pokazalo da Glugenije Svemogući nije baš tako svemoguć. Sve njegove danas izrečene izjave deluju pusto, neoriginalno, prazno i kurtoazno, kao da su prepisane iz dnevnih novina. A to je tako tužno.

Eto, to se dešava kad dopustiš da te obuzme postmoderna euforija.

Ima nade. Ali ne za nas. Mi odosmo u pičku materinu, kolektivno. Zato što smo tako odabrali, eto zašto. Šou se nastavlja za druge, a mi se polako i sigurno iz dejstvujućeg faktora pretvaramo u kulise.

– * –

A za doveče, odvojite vremena da pogledate ceo koncert grupe Leningrad Cowboys sa horom Crvene armije: Total Balalaika Show (1993). Ama, šta da vam pričam: film koji je snimljen tokom tog koncerta režirao je niko drugi nego Aki Kaurismaki.

E, tako. Sad imate ceo soundtrack.