Yo!

Veća fotografija je ovde. Iz nekog perverznog razloga koji mi je teško da objasnim, volim da uhvatim scenu nekakve maestralne neurednosti u uskom centru svoje varoši. Moglo bi biti da o tome mislim kao o pravoj slici stvarnosti. Za razliku od državnih zgrada ili banaka, koje su jedine našminkane i uredne, privatne zgrade su prepuštene laganom propadanju, a nekadašnja aristokratija (najpre ona prava, potom ona kojoj su kuće na Velikom sokaku podeljene po zasluzi nakon što je ona prva uklonjena) nestala je sa lica zemlje, a njeni naslednici su žrtve tranzicije, sa nedovoljno sredstava da održavaju svoje habitate u umivenom stanju. Vrata na kojima se nalazi ovaj grafit čeznu za čestitom rekonstrukcijom i poštenim farbanjem, sve redom od zaštitnih slojeva pa glazure. Pitanje je kada će to doći na red, jer se i ono malo fasade mrljavi još od proletos i nije jasno da li će biti sređeno pre zime. Trooki smajli je vrlo prikladna ilustracija groteske koju ukupna slika čini. Morao sam to da zabeležim.