Frka

Time is truly wastin’
There’s no guarantee
Smile’s in the makin’
You gotta fight the powers that be

Može li neko biti stvarno politički angažovan kroz svoju muziku, a da to nije lažnjak, kao u slučaju Bonoa Voxa?

Naravno, samo treba unapred da se pomiri sa malim brojem emitovanja na medijskim talasima. A sve zbog toga da se ne bi “uznemiravala javnost”.

Tokom šezdesetih u Americi se pojavilo mnoštvo autora koji su imali jasne političke ideje i stav. Teme su bile aktuelne: građanska prava, rat u Vijetnamu, borba za mir u svetu, rekonstrukcija države u skladu sa novim idejama… Muzičari poput Petea Seegera su, iz prikrajka, ceo život pevali o tome, dok je drugima, poput Boba Dylana i Joan Baez, ovakav repertoar obezbedio svetsku slavu.

Ma koja ideologija da je bila u pitanju, crna braća su imala običaj da je radikalizuju. To se veoma dobro može čuti u ovoj pesmi. Njihov duhovni guru & ideolog je bio i zauvek ostao dr Martin Luther King, Jr.

Danas vam kažem, prijatelji moji, uprkos poteškoćama današnjice i sutrašnjice, ja imam san. To je san koji je duboko ukorenjen u američkom snu. Imam san da će se jednoga dana ova nacija izdići i da će živeti po pravim zakonima svoga postojanja: “Za nas je ova istina sama po sebi razumljiva: da su svi ljudi stvoreni jednakima“.
Imam san da će jednoga dana na crvenim brdima Georgije sinovi pređašnjih robova i sinovi pređašnjih robovlasnika sedeti zajedno za istim bratskim stolom.
Imam san da će jednog dana i sama država Mississippi, u kojoj vlada nepravda i koja s plamenom tlačenja živi svojim punim bićem, imam san da će se i ta država jednog dana pretvoriti u oazu slobode i pravednosti. Imam san da će moje četvoro dece jednoga dana živeti u društvu u kojem se niko prema njima neće ponašati ovako ili onako zbog boje njihove kože, nego da će ih tretirati onako kako to oni svojim karakterom zasluže. Imam danas jedan san…

San Martina Luthera Kinga okončan je sa nekoliko preciznih hitaca.

The Isley Brothers - The Heat Is On (1975)Iako su postojali još od sredine pedesetih, The Isley Brothers su tek po ubistvu dr. Kinga počeli da se bude. Shvatili su da soul & funk nisu samo muzika za zabavu, već i medij kojim mogu da se prenesu razne ozbiljne poruke. The Heat Is On (1975) spada među njihove najuspešnije albume, a “Fight the Power” jedan od retkih politički angažovanih singlova koji je dospeo do prvog mesta američke top liste. Danas, na žalost, najčešće je pominje kao prva pesma u kojoj je upotrebljena reč bullshit.

Na ovo, naši klinci se verovatno smeju.

Ko sada da im objasni da je svet lep kada sanjamo?