Beśede o Lelejskoj gori (I)

Povodom stogodišnjice rođenja Mihaila Lalića na Fakultetu za crnogorski jezik na Cetinju predavanje “Beśede o Lelejskoj gori” održao je dr Vukota Babović. Prenosimo ga u dva dela.
Izjava o čestitosti

Ove zabilješke su nastale kao potreba da iznesem svoja čitalačka uvjerenja o Mihailu Laliću, crnogorskom piscu. Prvi sud koji mi je odavno u pameti glasio je: evo čestitog siročeta iz Trepče koje je obogatilo našu kulturu – pa neka tako i ostane. Pročitao sam njegove romane, a još jednom Lelejsku goru i svjedočim o piščevoj nadarenosti, modernosti, pismenosti i obrazovanju. Skromnost ovog svjedočenja, a ona postoji kao izraz poštovanja piščevog lika, ne može osporiti ove epitete, možda može dijelom zamagliti njihova stvarna protezanja.

Crna Gora

U dobrom društvu

Da li je neko od prisutnih obratio pažnju na zanimljive fotke koje se nasumično smenjuju u zaglavlju bloga? Šef voli da sve bude cakum-pakum, pa ih redovno ažurira. U njegovo oštro oko i istančan osećaj kada su ovakve stvari u pitanju ne sumnjam. Moje oko se zalepilo za one plave čamce ili bemligaštasuveć koji mirno čekaju kraj sveta. Na jednom od njih, onome što je levo, piše Gryphon.

Eto povoda za malo zabave i muzičku priču.

U mitologiji, Grifon je čudna zverka koja ima telo lava i glavu orla. Njime su bili opčinjeni drevni Egipćani, Grci, a pojedini naučnici tvrde da su sve to zakuvali Persijanci. Nekako su preživeli do srednjeg veka, ušli u literaturu i zaživeli kao ukrasi na hrišćanskim crkvama. Zbog čega, nemojte mene da pitate.… Nastavite sa čitanjem >>

Једна од пре: платани, ноћом

Фасцинирају ме асиметричне улице, оне где су с једне стране куће а са друге нешто друго – море, брдо, равница. Моја садашња улица је замало испала таква, бар до пола, где је требало да буде некакав царински магацин. Моја стара улица је накнадно испала таква, јер су седамдесетих и осамдесетих порушили куће с парне стране (до рампе) и подигли тзв. новоградњу.
А онда се деведесетих непарна страна постепено претворила у низ дућана. Има укупно четири куће у којима нема регистар касе. У некима од њих је већ осми или девети закупац. Има две цвећаре, три-четири кафића, парфимерија (са мењачницом), две пекаре, пиљарница, пет месара (не, четири: “Посрнули сточар” се претворио у мењачницу), преноћиште, две апотеке, фарбара, и дућан са зрневљем и слаткишима, који стално мења име – био је “Био шпајиз”, па “Шпајз” па сад “Био спајз”, чека се ново издање кесе.

eos_3428620141110_19_40_640

(велика)

Како рекох пре неки дан, једва чекам да имам неки разлог да се промувам кад је овакво вече, и да нађем изговор да прошетам са фоткалицом. Нешто је била гужва у апотеци, па сам обишао један круг док се не разиђе. Кренем непарном страном, све бацајући поглед преко на парну.… Nastavite sa čitanjem >>

Najpoznatiji statista na svetu

Alfred Hičkok nije propuštao priliku da se pojavi u nekom svom filmu na nekoliko sekundi. Nikad ništa nije govorio, jer kako je sam govorio, “onda bi me to učinilo glumcem, pa bih morao da ponižavam i samog sebe kao što to već uvek činim sa glumcima”.

Evo kolekcije tih pojavljivanja.… Nastavite sa čitanjem >>