Ud sudbine

Sa Аквариумom sam se sreo ko zna kad i kako, ne znam više ni šta sam tražio ni gde sam našao. Ima tome već desetak godina, i još nisu nestali sa moje plejliste. Čak sam jednom i prevodio stihove Борисa Гребенщиковa, koliko da pokažem ćerci kako drugi prilaze Japanu (u pesmi “Пока несут сакэ“).

Pesma, koju bismo loše preveli kao “noga sudbine” se u stvari zove “Ud Sudbine” (vidi uživo ovde). Zašto sam ovog puta stavio razglednicu kad ima toliko živih snimaka? Zato što je razglednica odlično urađena, zahvale idu Кевинu Дж Вейрu, svaka mu čast.

Nešto kao ruski rulet

Svet je tako veliki, a ljudi su tako usamljeni… I kad nije uspela da nađe nikog na svetu, našla ga je nad svetom. Ali zamalo.

I koliko god da pokušavaš, na kraju te opet čeka samoća. A to je zato što su ljudi zaboravili na umetnost gledanja jedni drugima u oči. Zato ne verujte kad kažu da medij nije važan… Nastavite sa čitanjem >>