Ljilja brani Srpstvo

Homo Sapiens je stvorenje satkano od svakodnevnih rutina. Nositi majicu boje onog lustera iz dnevnog boravka ili živeti na jedanaestom spratu od mogućih dvadeset ili oboje… možemo podneti samo ako tokom dana veliki broj radnji obavljamo aftamacki, bez prevelike upitanosti nad uzrocima onoga što činimo.

Vikendom volim da kupim i pročitam novine. Subotom kupujem Politiku i Danas, nedeljom odnedavno Politiku (doskora sam nedeljom čitao Večernje Novosti zarad podizanja nacionalne gotovosti). Imao sam još poneke male i samo moje rutine (totalni dokonluk Prvog Januara beše ubedljivo najdraži) od kojih sam se, sa rođenjem druga Ognjena, morao rastati. No, čitanje novina vikendom je opstalo. Nije taj moj ritual važan da bih saznao šta se događa. Važan je samo zato što je ritual. Sve ostalo je bonus, ponekad lep a ponekad i uvredljiv: stabilizovana struktura Basarinih tekstova, još pravoslavljivija pesma Matije Bećkovića, hladnokrvne poente Alekseja Kišjuhasa, sećanja raznih Bajića na Božić (ili se ipak kaže sećanja Božića na Bajić?). Ali pre svega, čitajući novine, tragam za stilskim biserima, mrvicama hleba koje kolumnisti iza ostavljaju iza sebe potkazujući svoje skrivene motive, odajući džep koji ih plaća.

Skriveni biser

Evo predivnog primera iz Politike od 25. januara 2015. godine. U uvodniku povodom 111 godina izlaženja, glavni i odgovorni urednik Ljiljana Smajlović, između ostalog, piše sledeći mali pasus od tek jedne i po rečenice:

Србији су потребне борбено-патриотске новине, које не избегавају оштрину према великим силама, али су отворене и за противнике сукобљавања са западним силама. Новине у којим има простора за ултрамодерну одбрану Српства, па и за такав сукоб са западним политичарима који би и многи западни интелектуалци подржали.

Borbena oštrinaAutorka pre svega naglašava da su Srbiji potrebne borbeno-patriotske novine. Zašto borbene? Ne kaže. A zašto ja pitam zašto baš za tu reč? Pitam zašto jer reč borbenost čini da čoveku malo uzavri krv. Borbenost. Crnogorac posle boja istupa iz stroja i prilazi kralju što drži medalju: „Neka je uzme čija je!“ Borbenost. Ramena se blago podignu, šake se savijaju u pesnice. Borbenost. Reč koja se ne izgovara olako.

Srbiji su, kaže Ljilja, potrebne i novine koje ne izbegavaju oštrinu prema velikim silama. Zašto oštrinu? Ne kaže. A zašto ja pitam zašto baš za tu reč? Pitam zašto jer velike sile za Srbiju jesu velike iz dva razloga: jer Srbija jeste mala i jer Srbija nije velika (francuski novinari ne govore o velikim silama, oni govore o Francuskoj. Mali smo jer u odnosu na Englesku, Francusku Nemačku, SAD, Kinu, Indiju i Rusiju Srbija jeste mala, sićušna zemlja: svaka od navedenih zemalja, tih velikih sila, ima bar po jedan grad veličine cele Srbije. Nismo veliki jer nismo deo nijednog velikog bloka – ni EU, ni NATO, ni ruskih konfederacija). Oštrina. Reč koja žilet vraća u sećanje. Oštrina. Kosti donje vilice škripe a jezik se povija, vazduh šišti preko zuba. Oštrina. Reč koja se ne izgovara olako.

Srbiji su, dalje, potrebne novine otvorene za protivnike sukobljavanja sa zapadnim silama. U istoj rečenici imamo, dakle, zajedno i velike i zapadne sile. Jesu li u pitanju sinonimi ili i na istoku postoje neke velike sile? Ne kaže. A zašto ja pitam zašto baš za tu reč? Pitam zašto jer me interesuje da li autorka misli da su jedino zapadne sile velike sile. Ako tako misli, onda Rusija i Kina, po mišljenju autorke, nisu velike sile. Ako tako ne misli, onda sledi da Srbiji ne trebaju novine koje su otvorene za protivnike sukobljavanja sa Rusijom i Kinom. To.

Srbiji su takođe potrebne novine u kojima ima prostora za ultramodernu odbranu Srpstva i za sukob sa zapadnim političarima koji bi i mnogi zapadni intelektualci podržali. A šta je to Srpstvo, moliću? Ne kaže. A zašto ja pitam zašto baš za tu reč? Pitam zašto, iako mogu da pretpostavljam, jer na ovom mestu pretpostavke ništa ne vrede i mogu samo da me odvedu dalje u zabludu, pošto je to Srpstvo u veoma teškom stanju i potreban mu je prostor za ultramodernu odbranu, pa i sukob. Meni se ne sviđa mi se ideja da se zemlja u kojoj živim brani ili ulazi u sukob sa nekim zbog pojma koji ne razumem.

Istinska lažA šta su zapadni političari, da li je i to sinonim za ranije pominjane zapadne sile? Ne piše. A zašto ja pitam zašto baš za tu reč? Pitam zašto jer ako u pitanju nije sinonim, onda ne razumem što bi novine branile Srbiju od nekih političara tamo negde. Ako u pitanju jeste sinonim, ako zapadni političari predstavljaju zapadne sile, onda…

Bez namere da se upuštam u etičku klasifikaciju posledica, u slučaju čitalaca sa jeftinijim ulaznicama moram primetiti da je sukob sa zapadnim silama nesumnjivo unapred izgubljena rabota. Razlog za takvo mišljenje sledi iz trenutno homogenog, natoidnog jedinstva zapadnih sila – sadašnjica jednostavno nije vreme od pre stotinu godina kada su Francuska i Engleska bile u temeljnom sukobu sa Nemcima. Potpuno je bezumno pomišljati na sukob sa zapadnim silama uz nadu da će u tom sukobu pomoć pružiti „zapadni intelektualci“ (niti je jasno kakvu nam pomoć oni mogu dati).

Osim… ako pojam Srpstvo ovde zapravo simbolizuje… Istinu. Hm…

Ako je to slučaj, ako dnevni list Politika zaista otvara svoje stranice za ultramodernu odbranu Istine i poziva zapadne intelektualce da joj se pridruže u sukobljavanju sa zapadnim Lažima (podrazumeva se da jedino Laž može biti u sukobu sa Istinom)… e, onda je već stvar mnogo drugačija. Sa Mačem Istine i Štitom Istine i Oklopom Istine i Vojskom Istine i zapadnim intelektualcima u sukobu sa mačem Laži i štitom Laži i oklopom Laži i vojskom Laži i zapadnim silama, jasno je da će pobediti zapadne sile. A šta, nije drugačije, ishod je isti? Ama, ko bi to očekivao.

Pa čemu onda ovaj divni pasus? Da li je Ljiljana Smajlović intelektualno ili literarno izazvana? Ne, naprotiv. Autorka divnog pasusa prosto nije zainteresovana za Srbiju. Kada kaže mi Ljilja misli na sebe, eventualno neku užu familiju, mladčetnika Kecmanovića, šumara Nemanju, Bećkoviće raznih vrsta i slične. Ljiljin mali pasus zapravo govori da je potrebno biti nacionalističkiji nacionalista. Nacionalističkih pijavica na budžetskoj sisi majčice Srbije ima previše, vime presušuje. Lestvica se mora podići, neko mora otpasti. Samo najnacionalističkiji opstaju i to ima biti Ljiljana Smajlović.